petak, 22. rujna 2017.

Mučeništvo časnih sestara iz Minska (I.)


Sažet ćemo pripovijest ovog događaja prema izvješću glavne patnice koje je potvrđeno zakletvom. Izvješće je napravljeno pred komisijom koju ju za tu svrhu ustanovio papa Grgur XVI.[1]

Kada je Nikola I. zasjeo na autokratsko prijestolje ,,svih Rusa“, skoro svi katolički samostani su pripadali redu svetog Bazilija[2], a jedan od najuspješnijih je bio u Minsku.

Tijekom ljeta 1838. je Siemaszko, biskup otpadnik, uzalud pokušavo navesti ove redovnice da se pridruže ,,pravoslavnoj crkvi“. Kada mu je propao treći pokušaj, pojavio se u samostanu te tražio od opatice Makrine razlog zašto nije potpisala čin odricanja koji joj je poslao. Razgovor koji je uslijedio je od strane opatice bio slijed junačkih i apostolskih opomena otpadniku; a sa strane Siemaszka alternacija laskanja i dijaboličkih uvreda. Na treći dan nakon ove scene je bijedni prelat u pratnji civilnog guvernera Minska, na čelu s pratnjom vojnika odvalio vrata samostana u 5 sati ujutro. Časne su bile u činu odlaska u kapelu i prirodno je svaka pošla u svoju ćeliju, ali vojnici su zapriječili put i uplašene časne sestre su se okupile oko svoje majke. Tada je Siemaszko prišao i upitao: ,,Kamo ste pošle?- ,,U kapelu na razmatranje“, odgovorila je opatica. ,,Razmatranje odvratio je biskup s podsmijehom i onda pridodao: ,,Po zapovijedi njegova veličanstva dao sam vam 3 mjeseca za razmatranje, ali sam promislio tu stvar i došao do zaključka da će vas odgoda djelovanja učiniti samo više tvrdoglavima. Ovaj trenutak je dakle posljednji koji ćete imati za slobodni izbor. Što hoćete imati: prihode koje sada uživate i to još veće od našeg velikodušnog vladara ako prihvatite pravoslavnu vjeru, ili težak rad u Sibiru ako odbijete?“.

Na ovo pitanje opatica je odgovorila: ,,Težak rad i stotinu Sibira radije nego otpad od Isusa Krista i njegova Namjesnika!- ,,Ali pričekajte malo, inzistirao je Siemaszko; ,,kada vam moji štapovi budu skinuli kožu s kojom ste se rodile, biti ćete popustljivije. Prosvjedni poklik odjeknuo je od svih redovnica, a časna sestra Wawrzecka je rekla: ,,Oderite nam kožu, odsjecite meso s naših kostiju i onda smrvite te kosti; naći ćete nas i dalje vjerne Kristu i Rimskom Prvosvećeniku. Na to je otpadnik izgovorio bujicu hula i onda naredio vojnicima da izbace časne sestre iz samostana. ,,Oj krvi poljskog psa“, vikao je, ,,Ja ću ti iščupati jezik. Vojnici su odmah poslušali; ali kako su nesretne žene prolazile kroz kapelu, jecajuća opatica se bacila pred noge, ne biskupu, nego građanskom upravitelju i tražila dopuštenje da obavi posjet Presvetom Sakramentu za rastanak. Unatoč Siemaszkovim protestima, upravitelj je pristao i redovnice su sve kleknule, zadnji puta, u onome što je svim redovnicima i redovnicama najdraže mjesto na zemlji: njihova vlastita kapela. 35 njih se dakle tako poklonilo pred njihovim Gospodinom u Presvetom Sakramentu; 34 ih je ustalo. Jedna sestra, Rosalia Lanszecka, 57 godina stara, koja je bila redovnica 30 godina, ležala je mrtva na podu.

utorak, 19. rujna 2017.

Od svega napravite žrtvu!


Je li anđeo mira uistinu namjeravao da od svega napravimo žrtvu? Ili je to bila samo igra riječi za troje male djece?

,,Napravite od svega što možete žrtvu”. Te riječi kojima se anđeo mira obratio maloj djeci u Fatimi tjeraju nas da se zapitamo. Nebo ne troši riječi niti ih pogrešno primjenjuje. Ta istina dokazana je u poniznim životima Božjih svetaca, koji u mnogim slučajevima nisu pokazali posebna junačka djela, nego samo pritajeno obično djelovanje. Ali što je to obično djelovanje pretvorilo u prave žrtve i zašto su njihovi životi bili tako plodonosni? Odgovor se može sažeti riječju caritas (ljubav).

To je srce žrtve: ljubav. Mora li žrtva biti nešto teško? Ne, to nije potrebno; sve što je potrebno je da to činimo iz ljubavi prema Bogu. Kristova beskrajna ljubav prema Njegovu Ocu bila je ta koja je Žrtvi na Kalvariji dala spasonosni učinak.

Pa učinite od svega – od jutarnje molitve, odnosa s ljudima, čistoće vašeg životnog prostora, urednog večernjeg odlaženja na počinak – žrtvu. Činite to iz ljubavi prema Bogu i ljubavi prema dušama; ljubav će sve učiniti lakšim.

Bila je to žarka ljubav prema dušama koja je navela sv. Pavla da u poslanici Rimljanima napiše o svojim bližnjima Židovima koji su odbacili Krista: ,,Da mi je vrlo žao, i srce me boli bez prestanka... za braću svoju, što su mi rod po tijelu.“ (Rim 9, 2-3). Ljubav mora i nas nadahnuti sličnom brigom: po našim molitvama i strpljenju da spasimo mnoge duše, o božanska Majko!


Izvor: sspx.org

nedjelja, 17. rujna 2017.

Uzvišenje sv. Križa i 7 žalosti BDM


Blagdan uzvišenja sv. Križa nastao je kao proslava velikog događaja, kada je Kristov križ koji je pronašla sv. Jelena Križarica, a koji su kasnije oteli Perzijanci, vraćen natrag na Golgotu. Učinio je to bizantski car Heraklije. On je dakle uspio u ratnom pohodu protiv Perzijanaca vratiti natrag u Jeruzalem Kristov križ. Dok u korizmi i posebno u vremenu Muke – posljednja dva tjedna u korizmi, promatramo Kristov križ kao sredstvo muke, patnje, žrtve koju će Gospodin za nas podnijeti, ovdje uzimamo Križ kao slavno oruđe spasenja. Stavljamo si pred oči riječi sv. Pavla kojima započinje Misa Večere Gospodnje na Veliki četvrtak: mi se trebamo hvaliti Križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojemu nam je spasenje, život i uskrsnuće, po kojemu smo spašeni i oslobođeni. Trebamo se hvaliti Kristovim Križem, odnosno križ nam treba biti čast i ponos, za nas kršćane križ treba biti najslavniji i najuzvišeniji lik. Za Rimljane je križ bio sramotno sredstvo mučenja. Na smrt na križu mogli su biti osuđeni samo oni koji nisu imali rimsko građansko pravo. I uzimati križ kao nešto čime bismo se ponosili, bilo je za njih nezamislivo. Sv. Pavao piše: mi naviještamo Krista raspetog, Židovima sablazan, poganima ludost. Ludost zato što nema smisla da bismo se hvalili onim na čemu je netko okrutno mučen. Ta je svijest prodrla i do tadašnjih Židova koji nisu mogli prihvatiti mesiju koji bi bio sramotno mučen, iako o Božjem slugi–patniku govori prorok Izaija u jednom od svojih najvećih proročanstava. Židovi su očekivali slavnog mesiju koji će u moći i sili poraziti svoje neprijatelje. Krist je doista pobijedio smrt i vlast grijeha, ali je učinio to putem patnje i smrti na križu. To je bio Božji plan spasenja.


I zato sv. Pavao nastavlja dalje: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak, Božja snaga i Božja mudrost. Doista iz križa dolazi prava, najveća snaga. Ne ona fizička. Današnji se svijet divi i traži zadovoljstvo u gledanju tjelesne moći ili sposobnosti, u sportovima, borbama i sl. Stvaraju se spektakli oko kojih se vrte velike sume novca, prave se idoli od sportskih zvijezda. A malo je onih koji traže one istinske, duhovne vrijednost – koje ne prolaze i koje jedine mogu zasititi čovjekovu težnju za srećom i smislom. Upravo po Križu nam je Isus otvorio vrata spasenja, stekao zasluge za vječni život. Križ je drvo života iz kojega proizlaze sva milosna sredstva. To je prekrasno prikazano u bazilici sv. Klementa u Rimu gdje u apsidi nalazimo mozaik s Kristom raspetim, a raspelo je prikazano poput drveta s granama koje se šire dalje i tako donose život. U znaku Križa prima život svatko od nas po sakramentima, to je izvor milosti koji teče u život vječni. U Križu također nalazimo mudrost života. Sva znanja ovoga svijeta, koliko god bila važna za naš zemaljski život, uzaludna su i beskorisna, ako ne pronađemo tu mudrost koja nam jedina može osigurati vječni život. Koliko često čujemo da svijet napreduje, da se razvija, u tehnološkim, znanstvenim dostignućima, no jesu li ona uistinu mjerilo? Nije li mjerilo napretka upravo ta mudrost koliko poznajemo Krista i u kojoj smo mjeri uronjeni u otajstvo njegova života, njegove muke, smrti i uskrsnuća? Sv. Konrad, časni brat kapucin koji je cijeli život ponizno služio u najvećem njemačkom marijanskom svetištu Altöttingu, govorio je: Križ je moja knjiga. U njoj je doista sadržano sve bitno što trebamo znati za naš život. Sva druga znanja važna su za vječnost samo onoliko koliko imaju veze s mudrošću križa. I zato nije čudno da su brojni sveci satima promatrali to neiscrpno otajstvo, u kojemu su neprestano nalazili utjehu i nadahnuće. Tu mudrost je shvatio i car Heraklije kada je Kristov križ, koji je uspio ponovno zadobiti od Perzijanaca, vratio u Jeruzalem. Htio ga je osobno donijeti do brda Kalvarije, koračajući istim putem kojim je Gospodin prolazio na svom križnom putu. Uzeo je na sebe križ, ali nije imao snage da se uopće pokrene, da ga nosi dalje. Tada mu je jeruzalemski biskup otkrio tajnu, da mora svući svoju bogatu kraljevsku odoru i odjenuti pokorničko odijelo. Tek kada je to učinio, mogao je lako nositi Kristov križ. I mi trebamo svući sa sebe sve ono zemaljsko, što nas pritišće k zemlji i odvlači našu volju i naše misli od Boga i tada ćemo moći nositi Kristov križ do vječnoga spasenja.

srijeda, 13. rujna 2017.

Kratki katekizam o Fatimi: fatimska tajna (II.)


Nakon prvoga dijela, donosimo nastavak iz knjižice Kratki katekizam o Fatimi, objavljene uoči ovogodišnjeg hodočašća Svećeničkog bratstva u Fatimu.

10. Zašto se poruka zove fatimskom tajnom?

Zove se fatimskom tajnom jer ju je prvo Gospa dala Luciji u velikoj tajnosti, da bude otkrivena kasnije. Prva dva dijela tajne otkrivena su između 1917. i 1929. godine. 1944. Gospa je rekla Luciji da treba 
dati treći dio tajne crkvenoj hijerarhiji. Naziva se i fatimskom tajnom jer njezin najozbiljniji dio svijetu još nije otkriven, iako je Gospa tražila da bude otkriven do 1960.

11. Što je prvi dio fatimske tajne?

Prvi dio fatimske tajne bilo je viđenje pakla i objašnjenje Božje želje da diljem svijeta utemelji pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu kao povlašteno sredstvo spašavanja duša, posebno posredstvom Krunice.

12. Koji je drugi dio fatimske tajne?

13. lipnja 1929. Gospa se ukazala Luciji, tada redovnici u Tuyu u Španjolskoj i rekla: ,,Došao je trenutak kada Bog traži Svetoga Oca da učini u jedinstvu sa svim biskupima svijeta posvetu Rusije mojemu Bezgrješnomu Srcu, gdje obećaje da će posredstvom toga spasiti svijet... Toliko su brojne duše koje božja pravednost osuđuje zbog grijeha počinjenih protiv mene da dolazim tražiti zadovoljštinu. Žrtvujte se na tu nakanu i molite”. Gospa je obećala kraj progona u Rusiji ako papa posluša ovaj zahtjev!

13. Je li katolička hijerarhija poslušala Gospin zahtjev da posveti Rusiju Njezinu Bezgrješnom Srcu?

Ne, papa Pio XI. i Pio XII. odabrali su da ne slijede Gospin zahtjev jer nisu htjeli da to utječe na njihovu politiku naspram političkih sila u njihovu vremenu. Dok su ti službenici bili dobri pape koji su imali zdravi katolički nauk, oni nažalost, po nekom nacrtu božje providnosti, nisu poslušali Gospu. To je pripravilo put kasnijim papama da odbiju objaviti treću tajnu do 1960.

14. Kada je zapisana treća tajna?

Sestra Lucija je 1944., unatoč mjesecima duhovnih kušnji i poteškoća – koje su olakšane tek posebnim Gospinim ukazanjem – zapisala treću tajnu na jedan komadić papira u 25 redaka i predala ga biskupu Fatime, koji će je otkriti ili priopćiti lisabonskom kardinalu. Tajna je potom proslijeđena u Rim, ali nikada nije bila otkrivena kako je to Gospa tražila.

petak, 8. rujna 2017.

Kratki katekizam o Fatimi: fatimska ukazanja (I.)


Donosimo prvi odlomak iz knjižice ,,Kratki katekizam o Fatimi, objavljene uoči ovogodišnjeg hodočašća Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u Fatimu. U knjižici se u 33 pitanja odgovara na najvažnija pitanja povezana s fatimskim ukazanjima, fatimskim tajnama – poglavito trećoj tajni i krizi u Crkvi, te pobožnosti Bezgrješnom Srcu Marijinu.

1. Gdje je Fatima?

Fatima je selo u središtu Portugala, stotinjak kilometara sjeverno od Lisabona. Blažena Djevica Marija ukazala se 1917. godine blizu Fatime u Cova da Iria s veoma važnom porukom za Katoličku Crkvu u modernom vremenu.

2. Kome se Gospa ukazala u Fatimi?

Gospa se ukazala troje djece pastira: Luciji de los Santos (10), Franji Martu (9), i Jacinti Marto (7). Lucija je bila najmlađa od sedmero djece u obitelji, a Franjo i Jacinta su bili brat i sestra, osmo i deveto dijete i Lucijini bratić i sestrična.

3. Tko je Anđeo čuvar Portugala?

Kao što svaka osoba ima anđela čuvara, tako i svaka zemlja ima anđela čuvara. Anđeo čuvar Portugala ukazao se nekoliko puta Luciji i njezinima dvama rođacima, Franji i Jacinti, da bi ih pripravio za posjet Blažene Djevice Marije.

4. Koju je molitvu anđeo naučio djecu?

Anđeo je naučio djecu moliti: ,,O moj Bože, ja vjerujem, klanjam se, nadam se i ljubim Te. Molim za oprost za sve one koji ne vjeruju, ne klanjaju se, ne nadaju se i ne ljube Te.”

Nakon što je to ponovio tri puta, rekao je: ,,Tako molite. Srce Isusovo i Marijino slušaju glas vaših molitava”.

utorak, 5. rujna 2017.

Mons. Fellay - propovijed s hodočašća u Fatimi


Tijekom pontifikalne Mise 20. kolovoza 2017. na velikom međunarodnom hodočašću Svećeničkog bratstva sv. Pija X. održao je Generalni poglavar, mons. Bernard Fellay, propovijed na više jezika. Ovdje donosimo prijevod njemačkog dijela propovijedi.

Fatima plaši. Blažena Djevica Marija se odvažuje toj maloj djeci pokazati pakao. A taj pakao očito nije prazan! Nebrojene duše idu u tome smjeru, padaju u pakao zbog svojih grijeha. Majka Božja pokazuje i naviješta ne samo tu nesretnu sudbinu, nego i posljedice grijeha ovdje na zemlji: ako se svijet ne obrati, doći će drugi rat, još strašniji od prvoga. Ona čak govori da će cijeli narodi biti uništeni. To nije slika. To je stvarnost! To je Božji odgovor na grijeh ljudi.

Fatima označuje i nadu. Nada ne dolazi kada treba postići nešto jednostavno, nešto lako. Nada dolazi pri teškom cilju. Život na zemlji je težak. Nebo nije lako postići. A upravo strah nam nevjerojatno pomaže da se okrenemo Nebu i iščekujemo obećanu pomoć. Ta ispružena ruka Božja! Bog nam želi darovati Srce svoje Majke kao sredstvo za otkupljenje, za spasenje! Prvi znak te pobožnosti Bezgrješnom Srcu Marijinu je zadovoljština, pogled prema Križu, prema patnjama! To je supatnja, sužrtvovanje, u svim nedaćama ovoga života. To je ispravan odgovor na iskvarenu ljudsku narav koja je sklona grijehu. A on mora s time započeti – s mrtvljenjem! Ali Majka Božja čini to lakim ili lakšim time što nam daje dva sredstva, svije svrhe, ostvarenja tog žrtvovanja, mrtvljenja. Prvo je zadovoljština za grijehe počinjene protiv Majke Božje. Tu imamo prve subote. Drugo dolazi iz riječi Majke Božje: ,,Ima toliko puno duša koje padaju u pakao jer nitko za njih ne čini pokoru!“. Dakle, naše male žrtve koje prikazujemo dragome Bogu, ujedinjene s Križem, mogu spašavati! Za Nebo! Za dragoga Boga! Zadobiti duše za vječnost! Po našim malim patnjama. Tako jednostavno!

nedjelja, 3. rujna 2017.

Sv. Pio X. – marijanski papa


Nalazimo se, možemo reći, u jednoj marijanskoj godini – obilježenoj obljetnicom Gospinih ukazanja u Fatimi te ćemo u tom svjetlu pokušati promotriti današnji blagdan, našeg zaštitnika, sv. Pija X. Pokušat ćemo ući u njegovu osobnu marijansku pobožnost kao i nauk o Blaženoj Djevici Mariji na kojoj je ta pobožnost bila utemeljena da bismo u njoj pronašli primjer i putokaz za svakoga od nas. Već od svoga djetinjstva je naš svetac, Giuseppe Sarto, gajio istinsku pobožnost prema Djevici Mariji. Kao dječak odlazio bi često hodočastiti u malo Gospino svetište u Cendrole, blizu njegovog rodnog mjesta Riese. Ondje bi Majci Božjoj predavao sve svoje nakane i potrebe te se mogao uvjeriti u moć njezina zagovora, tako da je kasnije mogao posvjedočiti da upravo njoj, svojoj nebeskoj majci, duguje milost svećeničkog poziva: ,,Ova Gospa me pozvala k oltaru Božjemu“. Biskupsko ređenje primio je upravo na dan kada se u biskupiji Mantova slavio blagdan Marije Kraljice, u čemu je vidio poseban znak providnosti i Marijinog obećanja, da će ga u teškoj biskupskoj službi uzeti pod svoju zaštitu i voditi njegovo djelovanje. Smatrao je potrebom svoga srca i kao svoju dužnost, da Mariji trajno iskazuje zahvalnost i da svoje vjernike potiče na pobožnost Presvetoj Djevici, što je on vjerno činio. Kao patrijarh Venecije posebno je častio poznatu istočnu ikonu Nikopeja, koja se čuva u Bazilici sv. Marka. A posebna svjedočanstva o njegovoj marijanskoj pobožnosti nalazimo u papinskoj službi sv. Pija X. Već u svojoj prvoj enciklici, u kojoj će istaknuti svoj papinski moto: ,,Obnoviti sve u Kristu“, on se naročito povjerava i zagovoru Blažene Djevice Marije, što označava i sam datum kada je objavljena enciklika, a to je blagdan Gospe od Krunice. Nju on naziva zaštitnicom svoga pontifikata, a već druga enciklika koju će papa Pio X. objaviti, bit će posvećena razlaganje istine o Marijinom Bezgrješnom Začeću, a objavljena je upravo na 50. godišnjicu proglašenja ove dogme (koju je proglasio papa Pio IX. 1854.). Ondje papa donosi cjeloviti katolički nauk o Marijinoj ulozi u Božjem spasenjskom planu i želimo zato promotriti glavne točke ovog papinskog pisma da bismo ušli u dubinu otajstva Blažene Djevice Marije.

utorak, 29. kolovoza 2017.

Pismo ravnatelja MI br. 7


Dragi vitezovi Bezgrješne,

Radi se o staroj tradiciji – još iz Staroga zavjeta, ali kojoj su apostoli u sobi posljednje večere dali posebno značenje – tradiciji da se dolično pripremimo za važne milosne dane. Godišnjica koju ćemo zajedno slaviti ovoga kolovoza u Fatimi (neki barem duhovno ujedinjeni) može se bez pretjerivanja opisati kao jedinstvena i veličanstvena: 100 godina Fatime i MI (Vojske Bezgrješne)!

Gospa je 19. kolovoza 1917. iznenadila  djecu pastire (a preko njih i nas) s najosobnijim od šest ukazanja na mjestu po imenu Valinhos, daleko od uobičajenog mjesta ukazanja – mjesta koje je danas simbol mira i promišljanja, kao suprotnost užurbanom glavnom svetištu. Tamo je govorila djeci sa žalosnim izrazom lica:

“Molite, puno molite i činite žrtve za grješnike; jer mnoge duše dolaze u pakao budući da za njih nitko ne prikazuje žrtve i nitko ne moli.“
Je li slučajnost da nam je točno sto godina od tog dana dopušteno da se okupimo na tom istom mjestu?

Dopustite mi da kao pripravu na hodočašće citiram nekoliko misli iz prvog dijela moje knjige o Fatimi:

,,Molite – molite – vrlo mnogo!“ To ponavljanje istih riječi također je jedinstveno za Fatimu. Možemo razabrati tri elementa u tom vapaju ljubavi.

Prvi: Gospa svojim žalosnim očima prodirući u naše oči i naše duše šapuće našem srcu: „Moje voljeno dijete, preklinjem te, moli! Bez molitve nećeš spasiti svoju dušu, bez molitve ne možeš biti sjedinjen s Bogom i ne možeš primiti Njegove milosti!“ 

nedjelja, 27. kolovoza 2017.

Raspored svetih Misa (rujan 2017.)



30. kolovoza (srijeda, sv. Ruža Limska) u 18 h
1. rujna (prvi petakZavjetna Misa Presvetog Srca Isusovog; spomen sv. Egidija) u 18 h

3. rujna (blagdan sv. Pija X.) u 18 h; nakon sv. Mise održat će se euharistijsko klanjanje
4. rujna (ponedjeljak, svagdan) u 18 h
7. rujna (četvrtak, sv. Marko Križevčanin) u 18 h
8. rujna (petak, Rođenje BDM – Mala Gospa) u 18 h

10. rujna (XIV. nedjelja nakon Duhova) u 18 h

17. rujna (XV. nedjelja nakon Duhova) u 18 h

24. rujna (XVI. nedjelja nakon Duhova) u 10 h


2. rujna (prva subota) u 18 h; nakon sv. Mise održat će se euharistijsko klanjanje
3. rujna (nedjelja, blagdan sv. Pija X.) u 9.30 h

9. rujna (spomen BDM u subotu) u 18 h
10. rujna (XIV. nedjelja nakon Duhova) u 9.30 h

24. rujna (XVI. nedjelja nakon Duhova) u 18 h

30. rujna (subota, svetkovina sv. Jeronima – zaštitnika kapele) u 18 h; nakon sv. Mise održat će se euharistijsko klanjanje
1. listopada (XVII. nedjelja nakon Duhova) u 9 h

Dodatni termini bit će objavljeni naknadno...

subota, 26. kolovoza 2017.

Hodočasnički kip Gospe Fatimske u Hrvatskoj


Kao što je najavljeno, Austrijski distrikt Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (čijim je dijelom i Hrvatska) organizirao je hod kipa Gospe Fatimske po svim kapelama koje se nalaze u distriktu. Nakon više drugih mjesta, red je došao i na Hrvatsku te će tako sljedeća dva tjedna kip Gospe Fatimske biti u pohodu našim kapelama u Zagrebu i Splitu. Od sljedeće nedjelje (27. kolovoza) pa do blagdana sv. Pija X. (3. rujna) kip će biti u Splitu, a od blagdana sv. Pija X. do druge nedjelje u mjesecu rujnu (10. rujna), nalazit će se u Zagrebu. Tim će se prilikama u našim kapelama održati posebne pobožnosti u čast Blaženoj Djevici. Kip će, prema dogovoru sa svećenikom, obići i pojedine vjerničke obitelji da bi se one oko njega okupile u molitvi. Uključimo se u ove posebne milosne dane, kao što nas je to pozvao poglavar distrikta, p. Stefan Frey:

,,Zato ste, dragi vjernici, u tim marijanskim milosnim danima, gdje će se u dotičnom tjednu održati posebne pobožnosti, predavanja i propovijedi, srdačno pozvani. Pozovite i svoje prijatelje! Okupite se u velikom broju u podnožju Gospe Fatimske, da biste Majci Božjoj iskazali odgovarajuću čast i u bogatoj mjeri zazvali blagoslov s neba na naše zajednice i obitelji, na Crkvu i našu domovinu.

Molimo se i nadamo da će se Majka Božja pri svojemu hodočašću koje će sada započeti, udostojati iz svojih majčinskih ruku razasuti puninu blagoslova i milost na naše zemlje, da će im u svojem neistraživom milosrđu udijeliti jedan slični milosni blagoslov, kao što je to jedinstvenom darežljivošću učinila u prošlim vremenima.


Neka Majka Božja pohodi svu Njezinu djecu, da bi im pokazala svoju majčinsku ljubav, da bi ih uvjerila, da je Ona i u današnjem vremenu posrednica svih milosti, da kod svojeg božanskog Sina može sve postići, da je ona ,,svemoćna Zagovornica“ i da nam govori: ,,Slušajte mojega Sina, činite sve što vam kaže“.“

petak, 25. kolovoza 2017.

Završila Križarska vojna svete Krunice


Završila je Križarska vojna koju je bio sazvao Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X., a koja je trajala do 15. kolovoza 2016. do 22. kolovoza 2017.

Križarska vojna se molila na sljedeće nakane:

(I) da se učvrsti čašćenje Bezgrješnog Srca Marijinog. Zbog toga su svi vjernici bili pozvani:

1. dnevno moliti Krunicu, sami ili u obitelji;
2. na usavršavanje predanja kroz pričesti zadovoljština na 5 uzastopnih prvih subota. Isto tako i na umnoženje dnevnih žrtvi u duhu okajavanja uvreda protiv Marije;
3. nositi Čudotvornu medaljicu te je dalje širiti;
4. posvetiti svoje kuće i stanove Bezgrješnom Srcu Marijinom.

(II) za pobjedu Bezgrješnog Srca Marijinog

(III) za Papu i sve biskupe katoličkog svijeta, da posvete Rusiju žalosnom i Bezgrješnom Srcu Marijinom.

(IV) Za zaštitu Bezgrješnog Srca Marijinog za Svećeničko bratstvo sv. Pija X. i sve njegove članove kao i za sve redovničke zajednice Tradicije

Cilj koji je postavio biskup Fellay sastoji se u buketu od 12 milijuna Krunica i 50 milijuna žrtava za Gospu Fatimsku.


Pozivaju se stoga svi vjernici koji su se uključili u Križarsku vojnu da predaju ispunjene liste ili podatke o svojem doprinosu (broj izmoljenih Krunica i prikazanih žrtava) prigodom sljedećih Misa Svećeničkog bratstva ili da ih pošalju poštom na adresu Tajništva FSSPX-a (V: Lisinskog 1, 10370 Dugo Selo), odnosno elektroničkom poštom (fsspxhr(ET)gmail.com), da bi se oni mogli uvrstiti u sveukupnu evidenciju.

utorak, 22. kolovoza 2017.

Nadbiskup Lefebvre: trebamo Srce Presvete Djevice Marije


Ovaj blagdan nesumnjivo stoji u posebnoj vezi s ukazanjima Gospe Fatimske i papa Pio XII. stavio je blagdan Bezgrješnog Srca Marijinog na osminu Marijinog uznesenja.

Da, sigurno je bilo i prije, od 17. stoljeća, čašćenja Srca Isusovog i Marijinog. Prošli smo tjedan slavili svetog Ivana Eudesa, koji je osnovao svoju družbu pod zaštitom Srca Isusovog i Marijinog. A naš Sveti Otac Pio XII. je na poseban način želio da častimo Bezgrješno Srce Marijino stoga što je ono potrebno našemu vremenu.

U ovim današnjim teškim vremenima, u kojima nam se oduzima ono što je prije kršćanima bilo samorazumljivo, trebamo objavu ljubavi našega Gospodina. Ona je stoljećima u kršćanstvu bila posve samorazumljiva: svugdje je bilo redovničkih kuća, u cijelomu kršćanstvu su se umnažali monaški i redovnički samostani. Oni su nastanjivali naša sela, naše zemlje i gradove, tako da se mogao dobiti dojam da smo na izvjestan način uronjeni u ljubav našega Gospodina Isusa Krista. Jer Njegova je ljubav takoreći bila vidljiva u svim kutcima i krajevima.

Tu su bili križni stupovi, slike Majke Božje, bilo je gostinjaca, ubožišta u kojima se primalo siromašne, putnike i bolesne. Ljubav našega Gospodina bila je vidljiva svugdje.

Ali kako je naše današnje vrijeme okorjelo! U našim gradovima i selima ne nalazimo više ljubav Božju. Sigurno, ima još ljudi koji su istinski predani našemu Gospodinu, ali koliko je njih malo u odnosu prema cijelomu pučanstvu! I koliko bi se još trebalo činiti u zemljama koje još ne poznaju ljubav našega Gospodina, u velikim zemljama poput Kine i cijele Afrike i koliko je puno drugih zemalja još toliko udaljeno od te ljubavi našega Gospodina!

Tako mi se čini da trebamo Svetu Djevicu Mariju u našemu vremenu. Trebamo Srce Presvete Djevice Marije da nam pomogne da ostanemo u našoj vjeri i da osjetimo tu toplinu ljubavi našega Gospodina Isusa Krista. Budući da to više ne možemo vidjeti našim očima, moramo imati uza sebe Djevicu Mariju. Mislim da je to razlog zašto Djevica Marija u Fatimi od nas želi da se molimo Njezinu Bezgrješnom Srcu. Trebamo tu božansku naklonost koja je prekomjerno sadržana u Srcu Djevice Marije.

Trebamo i Njezino Bezgrješno Srce: bezgrješno, što znači bez ljage, bez grijeha. Bog točno zna da oko nas u ljudima više nema uzora koji su se posve predali našemu Gospodinu Isusu Kristu, koji žive zakon našega Gospodina Isusa Krista, Njegov zakon ljubav, jer se u konačnici zapovijedi Božje daju sažeti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

(Propovijed u Ecôneu prigodom blagdana Bezgrješnog Srca Marijinog, 28. kolovoza 1976.)

nedjelja, 20. kolovoza 2017.

Blagdan sv. Stjepana, kralja


Dana 20. kolovoza slavi se prema mjesnom kalendaru na području Mađarske, a također i Hrvatske (poglavito kao suzaštitnika zagrebačke katedrale), blagdan sv. Stjepana, kralja. Tom prilikom je u kapeli Bratstva u Budimpešti (posvećenoj titulu Patrona Hungariae) p. Marko Tilošanec održao sv. Misu i propovijed čiji tekst prenosimo u nastavku.

,,U prvom redu zapovijedam, savjetujem i preporučujem, predragi sine, ako želiš osvijetliti kraljevsku krunu, da katoličku i apostolsku vjeru čuvaš takvim marom i brigom te budeš za uzor svim podložnicima koje ti dade Bog“. Dragi vjernici, ovim riječima potiče sv. Stjepan, prvi mađarski kralj, svoga sina Emerika na vjernost svojemu predviđenomu kraljevskom staležu i poslanju da bi vjerno mogao ispuniti poslanje koje je primio od Boga. Kralj i državni poglavar je poput svakoga drugoga kršćanina pozvan na kreposni, sveti kršćanski život. On mora, kao i svaki vjernik, postati uzor za nasljedovanje Krista, svjetlo svijeta, po kojemu će svi moći pronaći put Kristu. Ali ne samo to: kralj ima jedan viši položaj i odgovornost – a to je za svoju zemlju i sve njezine stanovnike. On nije odgovoran samo za sebe i svoju obitelj, nego za cijelu svoju zemlju. Veliki teret, koji nije lako nositi. Stoga je on još više pozvan težiti prema kršćanskom savršenstvu i svetosti života da bi mogao vjerno ispuniti svoju službu.


Kralj ima zadaću vladati državom radi postizanja naravnih ciljeva: društvenog i gospodarskog napretka, reda, mira, pravde. Ali još više, kao što smo čuli u pismu sv. Stjepana: on je pozvan čuvati i poticati katoličku vjeru da bi tu vjera koja je od Boga objavljena, ispovijedala i država. To je obveza svih država i državnika – da država službeno podupire katoličku vjeru jer samo u toj vjeri čovjek može pronaći spasenje, dok se na drugoj strani ne smije podupirati nijedna druga religija, jer sve one vode u propast. Zato katolička vjera mora postati i veza jedinstva. Ona mora postati bitni dio identiteta države i naroda, koji će odatle prožimati i njegovu kulturu i javni život. Moderni nacionalizam naučava da veza jedinstva i ideološka snaga jednog naroda leži u naciji, neovisno od vjere ili morala, ili da vjera u svakom slučaju zauzima jedno sporedno mjesto. Ali na to treba odgovoriti da se bez Boga, bez poslušnosti njegovim zapovijedima i zahtjevima, ne može graditi pravi mir, napredak ni budućnost.

četvrtak, 17. kolovoza 2017.

Nebeska prijetnja kaznom


Ovo je uređeni isječak iz govora Johna Vennarija s konferencije pod naslovom: ,,Mijenja li Bog svoju volju?“

Fatima je nastavak i ponovna potvrda stalnog poziva s Neba za pokajanjem zbog posljednjih nekoliko stotina godina. Govorit ću o nekima od tih poziva, počinjući s porukom našeg Gospodina sestri Marie de Saint-Pierre u vezi pobožnosti Njegovom Presvetom Licu. Te poruke i zapisi uživaju potpuno odobrenje Katoličke Crkve i na mnogo načina su preteča fatimske poruke.

,,Zemlja je pretrpana zločinima“

Sestra Marie de Saint-Pierre bila je časna sestra karmelićanka u Toursu, Francuskoj, koja je živjela između 1816. i 1848. Naš Gospodin rekao joj je 24. studenog 1843. sljedeće riječi:
,,Zemlja je pretrpana zločinima. Kršenje prve tri zapovijedi Božje naljutilo je mog Oca. Sveto Ime Božje vrijeđa se, sveti se dan Gospodnji profanira, zlobi nema kraja. Ti grijesi uzdižu se pred prijestolje Božje i uzrokuju Njegov gnjev koji će uskoro planuti ako Njegova pravda ne bude zadovoljena. Nikada prije ti zločini nisu dosegli takav stupanj.“

Ranije, 24. kolovoza 1843., sestra Marie de Saint-Pierre primila je posebno priopćenje od našeg Gospodina: ,,Otvorio mi je svoje Srce i skupljajući ondje snage moje duše, obratio mi se ovim riječima: ,,Moje ime huli se posvuda. Čak i djeca hule“. Pomogao mi je da spoznam kako je to strašan grijeh, čak gori nego drugi, koji teško ranjavaju Njegovo božansko Srce. Svetogrđem grješnik proklinje Boga u Lice, otvoreno ga napada, poništava otkupljenje i proglašava svoju vlastitu propast i osudu. Svetogrđe je otrovna strijela koja stalno ranjava Njegovo Božansko Srce. Rekao mi je da želi dati Zlatnu strijelu kojom ljupko pogađamo Njegovo srce i zacjeljujemo te rane koje je nanijela zloba grješnika.“


Ovo je izvorna molitva Zlatna strijela s kojom je većina od nas upoznata:
,,Neka je uvijek slavljeno, blagoslovljeno, ljubljeno, čašćeno i uzvisivano presveto, preslavno, najdubljeg klanjanja dostojno, silno i neizrecivo Ime Božje, na nebu, na zemlji i u podzemlju, od svih stvorenja Božjih i po Božanskom Srcu Gospodina našega Isusa Krista, u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Amen.“

Naš Gospodin rekao je da ta molitva daje ,,poplavu milosti za grješnike“. Vidimo da nam Nebo olakšava da pomognemo spašavati duše. Možemo upamtiti te molitve koje nam je dalo Nebo i stalno ih ponavljati da bi utješili našeg Gospodina i dali zadovoljštinu. Poanta je sljedeća: Nebo nas stalno traži da dajemo zadovoljštinu. 

utorak, 15. kolovoza 2017.

Velika Gospa – Marijino uznesenje na Nebo


Sv. Irenej Lionski je prvi crkveni otac koji utvrđuje vezu između Eve i Marije, gdje govori o Mariji kao novoj Evi. Adam i Eva, naši praroditelji, dobili su od Boga milost da budu stvoreni u raju zemaljskom. Da bi u tom stanju milosti ustrajali, morali su ostati vjerni njegovoj zapovijedi. Tome pozivu nažalost nisu ostali vjerni te su sagriješili. Zato ih je Bog kaznio – izgubili su milost Božju i protjerani su iz raja. Ali istovremeno je Bog navijestio dolazak jednog drugog ljudskog para koji će osloboditi čovječanstvo od njegove nevolje. Novi Adam i nova Eva će popraviti nedjelo prvog ljudskog para i vratiti ljudima izgubljenu milost. Adam je bio glava ljudskoga roda. Njegov čin prijestupa zapovijedi Božje imao je posljedice za cijelo njegovo potomstvo. Na tom djelu je sudjelovala zajedno s Adamom i Eva, ona mu je bila pomoćnica. Adam snosi glavnu krivicu za grijeh, ali su u njemu oboje sudjelovali. Na sličan način će drugi Adam i Eva djelovati na spasenje ljudi. Isus, Sin Božji, drugi Adam, nam je svojom žrtvom Križa donio spasenje. A Marija, druga Eva, je sudjelovala u njegovom otkupiteljskom djelu. Prvi ljudski par je sagriješio, izgubio je dar koji je bio primio od Boga. Ali drugi Adam i Eva će to svojom savršenom pravednošću i svetošću popraviti. Da bismo zato bolje osvijetlili otajstvo današnjeg blagdana Marijinog uznesenja pokušat ćemo promotriti Marijinu ulogu i njezine čudesne povlastice iz ovog polazišta. Pokušat ćemo spoznati koje je značenje njezine uloge kao druge Eve za našu vjeru.

Tradicionalna mariologija – teološki nauk o Marijinoj ulozi i značenje u Božjem spasenjskom planu – polazi ponajprije od promatranja Marije u svjetlu njezina božanskog Sina. To je razumljivo jer Mariju možemo usporediti s mjesecom, koji ne proizvodi vlastito svjetlo, nego ga prima od Sunca, koje predstavlja Boga. To također, naravno, proizlazi iz Marijine uloge kao nove Eve jer je prva Eva bila u svemu slična Adamu pa tako mora i druga; dapače, još i više jer ona sudjeluje u još većemu poslanju. Kada počnemo promatrati to otajstvo utvrđujemo ponajprije da je Marija već od početka morala biti posve slična svojemu Sinu. Već od svojeg začeća morala je biti čista od svake ljage grijeha. To je veoma prikladno, dapače nužno jer ona koja će nositi u svojoj utrobi Sina Božjega, nije mogla u svoje tijelo primiti najveću svetost – Boga samoga, da i sama nije bila slobodna od svakoga grijeha. I nije mogla biti pomoćnica u njegovom otkupiteljskom djelu – kojime je on otkupio grijeha svega svijeta, da i sama svoga cijeloga života nije posjedovala tu svetost i bila oslobođena svakoga, pa i najmanjega grijeha i nesavršenosti. Zato je ona naša bezgrješna Majka – Immaculata – koja nam predstavlja uzor da bismo se klonili svakoga grijeha i težili prema svetosti.