četvrtak, 5. rujna 2013.

Okruženi smo hereticima


Ne razmišljamo o tome da je svijet danas okužen hereticima; borimo se protiv onih koji su organizirani u sekte, protiv protestanata, a ne borimo se protiv onih koji okužuju javni život. Primjerice, govorimo o Benedettu Croceu, o Giovanniju Gentileu, o Antoniju Aliotti i o mnogim drugima; držimo ih filozofima, čak i one koji imaju čudne i prečesto i idiotske teorije, ali ne mislimo da su oni heretici, u najužem smislu riječi, širitelji banalnih ideja protiv vjere, protiv morala, protiv Crkve. 


Počesto sveučilišta i škole vrve hereticima koji siju zlo, truju mlade naraštaje, a nitko im ne smeta; a ipak, oni su najgori heretici jer pod prividom znanosti šire zabludu. Ima heretika među povjesničarima, među književnicima, među liječnicima, među prirodoznanstvenicima koji poučavaju, tiskaju, raspravljaju i kupe aplauze i vijence slave također i od mnogih nevrijednih kršćana koji ignoriraju istine svoje vjere koja je toliko duboka znanost. Ne govorimo o širenju nemorala pod krinkom književnosti; heretikom je i tko poučava zablude (također) protiv moralnih običaja jer ti običaji nisu ništa drugo nego vjera u praksi; koliko je samo sada onih koji šire izopačenost po školama, po obiteljima, u svjetovnim krugovima![…] Hranimo se poganstvom premda imamo mnoštvo kršćanskih autora […] a ne nalazi se postojano srce kadro žigosati ove strašne napade na moral i na vjeru koji se vrše po školama.

[Odlomak uzet iz djela “La Sacra Scrittura”, svezak V, don Dolindo Ruotolo, Apostolato Stampa].

2 komentara:

  1. Nije li to liberalni otrov koji dovodi do ove obamrlosti kršćanskog društva?! Otrov nam je ubrizgan-malo, pomalo. Podmuklo doziran.
    Nitko više ne reagira.U kulturi, umjetnosti, javnom životu već su odavno neprijatelji Crkve zagospodarili.
    A sada i u životu običnih građana, a taj je život nekada bio prožet katoličkom kulturom i borbom za zdravo društvi.
    Pogledajte naše male gradiće, sela. Nekada se pazilo kakvi se lokali otvaraju, kamo mladi zalaze itd.Kada bi se nešto saznalo, svi bi okretali glavu od vlasnika, a župnik bi grmio s oltara.(Sjetimo se primjerice Župnika Arškoga i njegove borbe protiv nemoralnog plesa i zabava u njegovoj župi).
    Danas se svatko ustručava reći glasno ono što svi znaju: mlade se ljude poziva da dođu na takva mjesta, onda im se u početku posuđuje novac da nauče igrati na poker automatima. Počinju igrati karte, onda slijede opklade...Onda nestane obiteljsko zlato da se vrate dugovi. Onda marihuana itd. Čak i prostitucija.
    Svi to znaju, čak i župnik, ali uglavnom šute. A vlasnik takvog lokala pokloni za crkvu neki poveći iznos...Strašno!
    Je li to katolička kultura, katolički način života? Ne baš.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Što se tiče filozofa, nije više ni Teilhard de Chardin tako neomiljen. Još malo pa će ispasti pravovjerni katolik.

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.