nedjelja, 24. studenoga 2013.

Klerički celibat


Razlozi na kojima se temelji svećenički celibat mogu se svesti na tri:
1.     Kristološki razlog.
2.     Ekleziološki razlog.
3.     Eshatološki razlog.

Kristološki se razlog drži činjenice da je svećenik alter Christus i celebrira in persona Christi. Budući da je Isus za sebe odabrao celibat, dakle i svećenik treba živjeti u celibatu.


Ekleziološki je razlog naprotiv u odnosu na svećenikove dužnosti. On nije službenik koji se može i mora staviti na raspolaganje u skladu s radnim vremenom, nego je pravi pravcati „otac“ koji vazda mora biti na raspolaganju dušama kojima je na brizi. Ako je tako - a tako je - kako je moguće dobro uskladiti obiteljski život (koji zahtjeva posvemašnju raspoloživost) sa svećeničkim životom (koji isto tako zahtjeva posvemašnju raspoloživost)?

Eshatološki se razlog tiče onoga što svećenički život mora predstavljati. I svjetovni su svećenici (premda u manjoj mjeri nego redovnici) pozvani prefigurirati onaj život koji će biti u Raju.

Pogrješno rješenje

Govorilo se i dalje se govori da bi danas ukidanje obvezatnog svećeničkog beženstva moglo biti rješenje za takozvanu „krizu zvanja“. Što reći? Naivnosti (ako je tako želimo nazvati) nema granica. Dovoljno bi bilo uzeti na razmatranje sljedeće: protestantske zajednice kao i pravoslavne trpe „krize zvanja“ iste, ako ne i veće od katoličke krize.

To nije crkvena odluka

Povijest pokazuje da obveza svećenika na spolnu uzdržljivost nije plod crkvene odluke. Želimo biti shematični kako bi se ove obavijesti mogle bolje sačuvati da se njima možemo služiti kada je nužno braniti istinu.

1.     Obveza na svećeničko beženstvo drevna je praksa i na Istoku kao i na Zapadu. Da, i na Istoku. Zna se da pravoslavni obvezuju na uzdržljivost samo monahe i biskupe dok se svećenici i đakoni mogu ženiti. Ali ovo je novost koja potječe iz 691., od Trulanskog sabora. 

2.  Za razliku od onoga što se često tvrdi i vjeruje, svećeničko beženstvo potječe od apostolskih vremena, dakle od početaka Crkve. Ni u jednom drevnom dokumentu ne potvrđuje se da je kleričko beženstvo nešto nanovo pridošlo. U ono su vrijeme svećeništvu pristupali odrasli muškarci i često već oženjeni, koji su pak napuštali, sa zakonitim i uzajamnim suglasjem, obiteljski život kako bi se posvetili svećeništvu. U slučaju apostola Petra to je simbolično: zacijelo je bio oženjen (dovoljno je prisjetiti se slučaja ozdravljenja punice) potom je postupno napuštao obiteljski život da bi se posvetio nadasve uzvišenoj zadaći koju mu je Isus dodijelio. Kada su u prvoj Crkvi oženjeni muškarci primali svećeništvo, bili su dužni živjeti u potpunoj uzdržljivosti i nisu većma mogli boraviti u kućama iz kojih su potjecali, nego u odvojenim zgradama.

3.   Često se kaže da je Sabor u Elviri (u biti, to je bila sinoda iz IV. stoljeća) nametnuo svećeničko beženstvo. Naprotiv, na ovome Saboru nije uveden, nego potvrđen propis beženstva, a osuđene su zloporabe, isključujući iz klera one koji su zadržali suprugu.

4.   Crkveni oci kao sveti Ambrozije (334.-397.), sveti Jeronim (347.-430.) tvrde da se svećenici moraju pridržavati uzdržljivosti; a ne samo oni, nego i đakoni.

5.   Neki tvrde da svećenički celibat potječe čak iz 1139.godine, od Drugog lateranskog sabora. Zašto nesuglasica? Jer se na ovome saboru odlučilo da možebitni brakovi, koji su oženjeni svećenici sklopili, nisu samo nedopušteni, nego također i nevažeći. Dakle, posve druga stvar u odnosu na uvođenje propisanog kleričkog celibata.

Izvor: Corrado Gnerre, Il Giudizio Cattolico





2 komentara:

  1. Vrlo zanimljiv i jasan tekst.
    Svi znamo koliko naš puk cijeni svećenički celibat. Znamo da je to svim neprijateljima naše Crkve trn u oku. Naši tradicionalni svećenici nastoje sveto živjeti svoj celibat, predajući svoje srce posvema Isusu Kristu i Crkvi.
    Kod modernista pada najprije beženstvo. A nakon njega vrlo brzo i sve ostalo. Onda će na kraju ostati samo Tradicija i tradicionalni svećenici, a vjernici će jednoglasno priznavati veliku vrijednost svećeničkog beženstva koje je apostolsko naslijeđe.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Celibat je Pastirski ulaz ostavljen svećenicima na putu u Nebo. Prvi je kroz taj ulaz prošao Gospodin Isus Krist, naš Božanski Velikosvećenik. Ta vrata pripadaju samo svećenicima, biskupima i pontifeksu. Nama ostalima Gospodin je postavio druga vrata.


    Augustin

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.