srijeda, 20. studenoga 2013.

Nacija opet iznenađuje (ugodno, dakako)


Dugo nas je mučila misao zašto i kako je hrvatski narod šaptom pao pred navalom modernističkih janjičara i spahija. Mučila nas je misao da narod koji se toliko puta uspio oduprijeti svim protukatoličkim i protukršćanskim opsjenama, ne uspijeva dići glasa i oduprijeti se arholiberalno-masonskom podrivanju svete Crkve Katoličke i uništenju naše vjere koja je glavni stup našeg opstanka kao naroda na ovim trusnim prostorima.

Međutim, u posljednje se vrijeme javlja sve više glasova istinskog katoličkog načina razmišljanja i izvorno hrvatske hrabrosti i postojanosti u vjeri. Jednostavno smo znali da Hrvatima Tradicija „leži“, a modernizam zaudara. Kao i sve što je trulo.

U broju 30, za mjesec studeni, Hrvatsko narodni mjesečnik Nacija donosi opet niz zanimljivih i vrlo vrijednih članaka. Neke bismo nazvali malenim čudima. Čitamo ih gotovo s nevjericom, ali i beskrajnom radošću.


Već u uvodniku sam Urednik donosi nekoliko misli kojih se nijedan prekaljeni tradicionalist ne bi postidio. Upozorava se na posvemašnju razliku poimanja nekih stvari u Crkvi prije samo pedeset godina i danas: poglavito u slučaju „Duha Asiza“.

„Otvarali bi se molitvenici, biskupi bi po svim župama javili da dolazi Duh Asiza i da svaka Župa proglasi krizno stanje jer je neprijatelj blizu…Svi bi tada znali da dolazi jedan moćni demon koji sebe naziva Duh Asiza.
Svi vjernici u pravoga i jedinoga Boga bi znali da taj demon ima zadatak uništiti vjeru u Isusa Krista. On izjednačava sve religije i Isusa Krista stavlja u istu ravan s đavlima koji se raznim narodima predstavljaju kao bogovi.“

Fantastično! Ovome se ništa ne može dodati. Uopće ne čudi da je došlo do reakcija. Žao mi je samo tih jadnih zavedenih konventualaca koji se blamiraju. Sjetimo se da je sveti Maksimilijan Marija Kolbe bio franjevac konventualac. I on bi vrlo vjerojatno Duh Asiza tjerao egzorcizmom.

Drugi članak koji nas tradicionaliste i duhovnu djecu mons. Lefebvrea zacijelo zanima jest članak na stranicama 30-33 posvećen Bratstvu sv. Pija X.

„Zbunjuje nas što se unutar Katoliče Crkve tolerira što neki javno mole skupa s onima koji otvoreno služe sotoni, a one koji zastupaju autentični katolički nauk se proglašava sektašima. Također znamo čuti da se Dalaj Lama naziva s „vaša svetosti“, hinduista Gandija se naziva „veliki“, ali na spomen čovjeka Crkve odmah nekima skoči žila ljutica na čelu…Pitamo se zašto?“

Još jedan vrlo vrijedan i stručan članak o životu mons. Lefebvrea, utemeljenju Bratstva sv. Pija X. te borbi s modernizmom u sedamdesetima. U ovaj je dio o odnosu mons. Lefebvrea s kardinalom Ratzingerom unijeto malo vlastitih želja i malo se romantičarski pokušalo turpijati nesuglasice, no ostaje činjenica da je kardinal Ratzinger zbilja cijenio mons. Lefebvrea i da je kao Papa učinio puno za Tradiciju.

Ne smije se pak zaboraviti velika razlika u pristupu krizi vjere koja je za nas tradicionaliste ponajprije posljedica ambivalentnih stavova koji su ubačeni u dokumente Drugog vatikanskog sabora te nekoliko vrlo opasnih vremenskih bombi koje je potrebno što je prije moguće osuditi, a to su ekumenizam, vjerska sloboda i kolegijalnost nauštrb primata Petrova nasljednika, Svetoga Oca. Iz takvoga atipičnog Koncila, koji je sam sebe definirao pastoralnim, nastao je i famozni „Duh Koncila“, a onda i „Duh Asiza“, a ti su ne-dusi doveli svetu Crkvu na rub ponora.

Za kardinala Ratzingera problem je rješavala hermeneutika kontinuiteta koja, suprotstavljajući se hermeneutici rupture i virtualnom Koncilu medija, u duhu „istinskog Koncila“ tumači istu vjeru koju smo imali i prije Koncila. Upravo je to bio jedan od glavnih razloga da kanonska situacija FSSPX-a nikada nije riješena i nije mogla biti riješena. Nažalost!


Jedan vjernik

Broj komentara: 11:

  1. Mjesečnik Nacija je shvatila problematiku kad su u pitanju plodovi koncilskih kretanja u hrvatskome narodu. Ostali su nemali fragmenti tradicije i vjekovnog nauka Katoličke Crkve,
    koji su sasvim dovoljni da Božja providnost rosom svoje milosti opere umrljanu haljinu na
    duhovnom habitusu katoličke braće na našim prostorima, i vrati Crkvu njezinim izvornim korijenima.
    Samo ostaje pitanje: tko ili što će se otvoriti Božjoj volji da pokrene hrvatski puk povratku Duha Tradicije Katoličke Crkve??!

    Augustin

    OdgovoriIzbriši
  2. Dobro i vi ste licemjeri, prvo oblatite karimatski put, pa onda nakon što Nacija iza koje stoje katolički karizmatici prve klase objavi članak o tradicionalistima tj. Mons. Lefebvrei, onda ste ugodno iznenađeni i to vam laksa i cvijeće svuda.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. g. Neotradicionalist, nisu svi karizmatici lažnjaci!
      Postoje lažni karizmatici koje pokreću interesi za samopromocijom u javnosti - ti su u grijehu oholosti. Oni imaju veliki konto na bankovnom računu. Karizmatici koje vodi Duh Sveti potpuno su normalne osobe - obdarene poniznosti, poslušnosti i darovima i plodovima Duha Svetoga.
      Takve je teško pratiti: žive i djeluju u 'petoj brzini' - njih vodi Duh Sveti!
      Brate, Božji Vam blagoslov!

      Izbriši
    2. To samo pokazuje da nije rijec o zatucanosti i fanatizmu nego da sasvim razborito ljudi mogu prepoznati i pozdraviti izricito pozitivne stvari koje se dogadjaju u drugim izvorima a da to ne bude na nacin indiferentizma.

      joka

      Izbriši
  3. evo sto rece padre pio 1967 mons. marcel lefebvreu:

    ne podizi se da budes sudac, ne podizi oltare koji nisu tvoji, ne budi glas bozijega naroda koji vec ima svoj glas, ne sij neslogu i nejedinstvo. Jer to je ono sto ces ti ciniti!

    OdgovoriIzbriši
  4. Tko zna što je sv. Pio rekao mons. Lefebvreu. Podastrli ste pretpostavku!
    Sv. Pio je bio kapucin i svećenik, stigmat, te veliki svetac Crkve. S druge strane mons. Lefebvre bijaše nadbiskup iste Katoličke Crkve. Radi se o dvije dimenzije: s jedne strane biskupski duh i mentalitet zalaganja za pravovjernost i povratak na pretkoncilske pozicije, a s druge duh franjevački aspekt poniznosti i siromaštva uokvireni u osobi svetog svećenika koji previše ne propitkuje određenu Crkvenu problematiku na visokoj razini Učiteljstva.
    U svakome slučaju napetosti mogu, ne dao Bog, učiniti nepopravljivu štetu.
    No, poznato je: Katolička Crkva je hijerarhijski ustrojena. Sv. otac, kardinali, biskupi, svećenici te ostatak Božjeg naroda.
    Sv. Misa, nauk od dogmi, sv. Evanđelje, crkveni oci, sabori i tako dalje.
    Bog od papa, prelata i svećenika očekuje da budu čuvari pravovjerja uz svesrdnu pomoć Duha Svetoga!

    Augustin

    OdgovoriIzbriši
  5. No, poznato je: Katolička Crkva je hijerarhijski ustrojena. Sv. otac, kardinali, biskupi, svećenici te ostatak Božjeg naroda.

    Pa zašto onda Marcel nije slušao papu? Marcel htio demokraciju. E moj mali tako ne ide.

    Vidi ti Tome što se raskrinkava.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zanimljivo je u svemu kako svi sebi dopuštaju posvemašnju slobodu u ophođenju s tradicionalistima. Nema snošljivosti, nema razumijevanja, nema traženja istine.
      Dopuštene su laži, klevete, podmetanja, predrasude. Ljutnja i živčanost obiljevažavaju svaku raspravu. Ne možete opovrći nijednu laž.
      Sve to zorno pokazuje jedno: otac laži sotona idejni je pokretač modernizma. Što se katolik više odmiče od Tradicije, više se približava zlu i laži.
      Draga braćo koja niste upoznali Tradiciju, postavite sebi pitanje: koji je moje cilj-je li to rast Crkve, svetosti i Kraljevstvo Isusa Krista? Je li to življenje zakona Božjega ili ne? Je li to bio cilj velikih uzora: Rahnera, Hansa Kunga, teologa oslobođenja,feminističkih teologinja, nekih modernih profesora ili klerika??? Gdje će to na kraju sve završiti?
      Jesmo li čuli o izjavama oca Pija o tminama koje će uslijediti nakon Koncila: "Tmine, samo mine...".

      Kikii

      Izbriši
    2. Ja ne bih ni dopustio ovakav komentar anonimnog, poradi nedostojnog rječnika i nepoštovanja koje izražava prema nadbiskupu Lefebvru, zaboravljajući da govori o jednom biskupu, dakle, osobi koja je posvećena od Boga.

      Kao i inače, i taj neokonzervativac izokreće istinu, jer su upravo moderni pape i biskupi ti koji hoće demokraciju u Crkvi, a mons. Lefebvre i tradicionalni katolici samo hoće da papa bude papa i da nas sve utvrđuje u Katoličkoj Vjeri, umjesto da sudjeluje u uništavanju Crkve.
      Kad se pred čovjeka postavi izbor: ili slušati jednog papu koji govori suprotno onom što je Crkva uvijek naučavala, ili slušati Božju nauku i sve papine prethodnike koji su je kroz stoljeća jednaku i cjelovitu ispovijedali, onda postoji samo jedan izbor. Nije Crkva poradi pape, nego papa poradi Crkve.

      Nadbiskup je rekao: Nitko nas ne može prisiliti niti nam narediti da se odreknemo naše Katoličke Vjere.

      Izbriši
    3. E Mateo, Mateo. Nepoštivanje prema jednom raskolničkom biskupu je nedopustivo, a nepoštivanje prema Svetom Ocu je, hmmm, najnormalnija stvar? Pravi katolici su se (tradicionalno?) prepoznavali po nepoštivanju prema papi - zato su ih neprijatelji Crkve i nazivali "papisti"?

      Ivan

      Izbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.