četvrtak, 7. studenoga 2013.

Valja osvajati duše za Isusa Krista


Sljedbe uče hedonizam, materijalizam i najuskogrudniji egoizam; mi ćemo tomu suprotstaviti traganje za potpunom samozatajom, snagu nutarnje savršenosti i neprestano mrtvljenje u svakoj stvari koliko god bude moguće. Tomu ćemo suprotstaviti velikodušnu ljubav prema križu, duh žrtve, jedinstva sa žrtvovanim Isusom što nije ništa drugo nego sam duh kršćanstva; tomu ćemo suprotstaviti izvrsnu čistoću, neporočne nježnosti djevičanstva, zaborav naših osobnih interesa i konačno, nutarnju žrtvu nas samih na veću slavu Božju.(…)

Treba osvajati duše za Isusa Krista. Paklenim naporima da se otrgnu duše Isusu Kristu, suprotstavit ćemo revnost i predanost ljubavi. Koliko bi pogriješila duša koja bi stupila u ovu Družbu radi traženja isključivo vlastite savršenosti! Jedna kći Srca Isusova treba biti ne samo drugi Raspeti Isus po duhu žrtve i dragovoljne pokore, ili drugi Isus Hostija po duhu trajnog prinosa i žrtve, nego treba biti drugi Isus Otkupitelj vršeći u  sebi samoj „ono što Isus Krist treba trpjeti u nama radi izgradnje svog tijela koje je Crkva“ poradi samih nakana žrtve Našeg Gospodina koje su slava Božja i spas duša. «Ova ponizna Družba nije utemeljena samo radi spasenja i svetosti svojih članova, nego da se njezini članovi trse, uz pomoć milosti i svim svojim snagama, za spas duša, za službu svetih interesa Srca Isusova, svete Crkve i katoličkog svećenstva, molitvom, žrtvom, širenjem pobožnosti Božanskom Srcu Isusovu i Bezgrješnoj Djevici, Kraljici i pomoćnici Crkve.“
A kako ćemo se mi iz dubine naše bijede moći uzdići do toliko uzvišenih stvari? Drage sestre, sve ćemo raditi po Isusu Kristu; po našem jedinstvu s njegovim Srcem i s njegovom žrtvom, po prikazanju njegovih beskrajnih zasluga i predragocjenog kaleža njegove svete Krvi! Sve ćemo činiti za Mariju, dionicu u božanskoj žrtvi po kojoj je svetoj Crkvi uvijek dolazila pomoć protiv njezinim dušmanima i koja će, nakon uništenja svih hereza, zacijelo uništiti i ovu veliku apostaziju društva današnjice [...].

A budući da za svakom zabludom slijedi uvijek duhovna pobjeda onoga što je zabluda napadala, sigurno je da će Crkva u budućnosti uživati divan procvat redovništva i sjajno buđenje kršćanskog života. Oh, sestre!... Duboka poniznost, ali beskrajno povjerenje; predanost bez pridržaja djelovanju milosti, jer „malobrojne duše shvaćaju ono što bi Bog u njima ostvario kada bi se posve predale u njegove ruke i dopustile božanskoj milosti da djeluje“.

Lako ćete razumjeti kako Družba koja ima slične ciljeve, ne može prihvaćati duše povučene u sebe, jadne i malodušne koje traže slasti pobožnosti, umjesto da traže žrtvu i savršenost; njoj trebaju velikodušne duše, gorljive u žrtvi, duše koje zaboravljaju sebe same i koje su ponajprije pune one ljubavne odanosti koja ide ravno k Srcu Ljubljenoga!

[Šesti dio odlomka iz okružnice blažene Marije Deluil-Martiny, herojske utemeljiteljice sestara Kćeri Srca Isusova, od 8. prosinca 1882. god.]

2 komentara:

  1. Ovaj tekst kao da je napisan za nas tradicionaliste danas. Bez teološkog znanja, ali poglavito bez tradicionalne "predkoncilske" duhovnosti vrlo je pogibeljno upuštati se u revnovanje za svetu vjeru. To je borba prsa u prsa. Tko ne nosi štit na kojemu piše XP, tko na čelu ne nosi ime Isusovo, tko ne odjene pancirku od poniznosti i razboritosti, tko Bogu ne preda sve svoje brige kao i odluku o ishodu borbe, nastrada vrlo brzo!
    Ako je pancirka sastavljena od čisto esteticističkih primjedbi modernoj liturgiji, umjetnosti i glazbi, od filozofskog nadmudrivanja s modernistima, od preuzetosti da mi, a ne Duh Sveti spašava Crkvu, od izbora, reizbora, osude ili svrgavanja papa-piši propalo!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Bl. Marija Deluil-Martiny bijaše anđeo svetosti u tijelu krhke žene.
    Blago njoj jer zadobi vječnu baštinu!

    Augustin

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.