petak, 24. siječnja 2014.

Glad i žeđ za riječju Božjom



"Evo, dani dolaze - riječ je Gospodnja - kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Gospodnje. Tumarat će od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se ištući riječ Gospodnju, ali je neće naći. U onaj će dan obamirati od žeđi lijepe djevojke i mladići.“ (Amos 8, 11-13)

Prorok Amos opominje ovako još u Starome zavjetu. Piše li to samo Izraelcima ili nama svima? Nisu li baš danas te riječi nadasve aktualne?

Jesu li to baš naši dani o kojima prorok govori? Je li baš to ovo vrijeme kada mladići i djevojke odlaze na druge kontinente - tumarajući od mora do mora, a čuju samo nekakve govore o ovosvjetskim stvarima. Riječ Gospodnja, ona riječ koja preobražava naše duše, a onda i cijeli svijet, kao da je utihnula.

Svi znamo koliko je popularnost opasna. Nitko na nju nije imun. Veliki su se sveci bojali časti, ljudske hvale i popularnosti i slave kao svojeg najljućeg neprijatelja.

Ni jedan svećenik, biskup, kardinal pa čak ni Sveti Otac nisu posebnim utjecajem Duha Svetoga, a bez vlastite suradnje, odricanje i molitve, zaštićeni od ove opasnosti. I oni trebaju korak po korak napredovati u duhovnom životu i zaslužiti svoje vječno spasenje - navlastito odolijevajući varkama svijeta i sotone, slijedeći ponizno Raspetoga.

Osobito u posljednjim desetljećima, kad svaki i najmanji događaj mora biti medijski popraćen, kada je pritisak medija postao gotovo nepodnošljivim, a na drugoj strani, Vatikan, udaljavajući se od Tradicije, nema nekadašnji štit za Rimskog prvosvećenika jer su pokoncilski optimizam i iluzije o svijetu narušile zdravo poimanje nužne distance i zaklonjenosti od svijeta. Osim toga, odmakom od Tradicije otvorio se prostor za dokazivanje vlastitog stila svakog Pontifeksa, za njegovu originalnost što uvećava opasnost od robovanja slavi i popularnosti.

Tu se javlja, dakako, i strah od odbacivanja, od kritika i nepopularnosti. Zamka do zamke.
Vidjeli smo koliko mediji hvale papu Franju: nema gotovo niti jednog izdanja poznatijeg hrvatskog dnevnog lista gdje se ne pojavi ili neki citat ili slika ili pak Papin govor.
Zar mi katolici ne bismo trebali biti radosni? Zar ne bismo trebali biti presretni da je Sveti Otac, Namjesnik Kristov i Nasljednik svetog Petra dobio medijski prostor kakav pape prije njega ipak u tome obliku nisu imali?

Jasno, trebali bismo se radovati kada bi Papa naviještao cjeloviti katolički nauk, ne selektivno, nego cjelovito - ne birajući samo teme drage uhu današnjeg čovjeka, izražavajući se jezikom svjetovnih, nekatoličkih medija, prelazeći preko svih problematičnih tema koje su omražene današnjem agnostiku, ateistu, nekatoliku ili progresističkim krugovima.

Uzmimo primjer Trećeg Reicha: bismo li danas rekli da se herojski naviještao katolički nauk da su u ono vrijeme njemački biskupi na trgovima govorili o potrebi ljubavi prema vlastitoj Domovini, o važnosti radinosti, požrtvovnosti i štedljivosti, o potrebi žrtve vlastitog života za svoje bližnje, o potrebi učenja, napredovanja, studija. O poštovanju svojih lokalnih tradicija, o obiteljima s puno djece itd., itd.

Ovo sve zvuči divno i kršćanski, no bi li to bilo dovoljno? Možda bi u ono vrijeme dio nacista podržao takve biskupe jer i najgori sustavi ne odbacuju baš sve vrijednosti, a ove gore spomenute itekako su bile drage uhu tih bolesnih, protukršćanskih krugova. Je li se trebao prešutjeti rasizam, šovinizam i nacistički krivi mesijanizam te patološka mržnja prema židovstvu?

Ne, njemački su biskupi u vrijeme možda „najsvjetlije“ faze predratnog nacističkog režima, kada su Hitlera mnogi državnici zapadnih zemalja hvalili, čitali encikliku Mit brennender Sorge po svojim crkvama i oštro se suprotstavili bezbožnom režimu. A to ih je skupo stajalo.
Je li današnji svijet puno bolji od nacista? O tome je teško govoriti. Nekada će u budućnosti povjesničari kod prosudbe imati puno muke. U svakom slučaju, vidljivo je da je baš današnji svijet po riječima Evanđelja pod vlašću kneza ovoga svijeta. Isus sotonu naziva „knezom ovoga svijeta“ (Iv 14,30). Možda taj isti knez nikada nije bio toliko zavladao dušama kao danas. Sveti ga Pavao naziva bogom ovoga svijeta i opominje: “Ako li je zastrta naša Radosna vijest, zastrta je onima koji propadaju; onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista koji je slika Božja“ (2 Kor 3-4). Nije dakle skeptičnost prema ovome svijetu i njegovoj slavi i častima problem nekolicine tradicionalističkih zagriženika ili nekakav istočnjački monaški zanos anahoreta koji se hrane skakavcima i divljim medom ili španjolskih mistika: riječ je o izvornom crkvenom razmišljanju.

Stoga mnogi ne likuju zbog ovakvog stila slavno vladajućeg Pontifeksa. Valja se moliti da smogne snage konačno se otrgnuti ovom medijskom aparatu koji ga je posvema zarobio i da se spremi na možebitnu hajku koju će tada grješni svijet poduzeti, kao u slučaju blaženog Pija IX. kojemu je svijet klicao kad je izabran - nadajući se da je izabran liberalni papa - a bacano je kamenje kad je pokapan jer nije ispunio želje neprijatelja Crkve i bezbožnog svijeta koji iz dubine svoje duše prezire Kristov nauk.

Već je u ovo kratko vrijeme učinjeno i rečeno mnogo toga što je sve konzervativne u Crkvi iznimno uznemirilo. Nekima se čini da sada nema povratka unatrag. Međutim, Duhu je Svetom sve moguće.

A da je mržnja svijeta počesto upravo dokaz da se herojski naviješta Božja riječ, bilo prikladno ili neprikladno, i da se toga ne trebamo odviše strašiti, znamo iz samog Evanđelja. Stoga, prevelika popularnost biskupa, kardinala i samog Svetog Oca samim tim ne mora biti razlogom velike radosti, prije znakom za zabrinutost.

Ove riječi iz Evanđelja po sv. Ivanu nipošto nisu zastarjele i prevladane. I danas ostaju mjerilom za objektivnu prosudbu u ovoj posvemašnjoj pomutnji duhova.


Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: 'Nije sluga veći od svoga gospodara.' Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati.“ (Iv 18, 20)

Jedan vjernik
 


4 komentara:

  1. Koje li ljepote, mudrosti i veličanstvenosti u ovom članku. Divota!

    Pia

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Predragoj sestri u Kristu iskrena hvala za pohvale mojeg skromnog uratka. Baš me obradovalo, jer obično uslijedi bujica kritika.

      Jedan vjernik

      Izbriši
  2. Da, prekrasan post! Idealan za mlade ljude koji su u potrazi za Gospodinom. Stariji se mogu prisjetiti ovoga teksta, a posebno citata iz Ivanova Evanđelja kako bi odagnali opasne sumnje koje se povremeno znaju uvući u srce. Čestitke autoru što izvrsno koristi darove koje mu je dao Bog; koji neka mu daruje Sebe za vječnost!

    Oggy

    OdgovoriIzbriši
  3. U subotu je preminuo biskup Krenn, najprije profesor teologije, potom bečki pomoćni biskup, a onda dijecezanski biskup donjoaustrijske biskupije St.Pölten. U osamdesetima je bio jedan od malobrojnih biskupa koji su na liberalno-masonskom ORF-u tijekom diskusija hrabro branili Crkvu.
    Znamo što se sve događalo u bogosloviji biskupije St.Pölten (protucrkvene tajne službe su sve organizirale), znamo kako se morao odreći službe. Znamo kako ga je svijet-svjetina mrzila.
    Jadan je oproštaj Klausa Künga, njegovog nasljednika, inače opusovca-valjda nije dano svima biti hrabrima.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.