četvrtak, 23. siječnja 2014.

Kardinal Sean O'Malley i „pastorica“ Anne Robertson


Tijekom ekumenskog bogoslužja u Sudburyju kardinal Sean O'Malley zatražio je od „pastorice“ Anne Robertson da mu pomaže čelo kao znak obrednog obnavljanja njegova krštenja.

Lokalne novine Patriot-Ledger objavile su osvrt gospođe Robertson na taj događaj: „Ono što me iznenadilo poglavito je činjenica da je on prihvatio primiti pomazanje iz mojih ruku – na njegov zahtjev – budući da sam žena u službi… Bila sam zapanjena da jedan čovjek koji bi jedan dan mogao biti papa od mene to traži.“

Nastavlja se samouništenje Crkve po njezinim službenicima! Dokada ćemo još morati čekati snažnu reakciju onih članova hijerarhije koji su još sačuvali vjeru?

Izvor: Rorate Coeli

31 komentar:

  1. I kardinal O'Malley je u punom zajedništvu s Katoličkom crkvom - nemojmo to zaboraviti...

    OdgovoriIzbriši
  2. Samo FSSPX nije u punom zajedništvu Katoličke Crkve u stavovima kardinala O'Malleya i ostalih liberalnih kardinala. Sv. Franjo Asiški je dakako razočaran i ožalošćen kao i svi mi. Ovakvi čini teško vrijeđaju Boga i sramote Crkvu Božju!

    Oggy

    OdgovoriIzbriši
  3. Ne razumijem gestu ovog kardinala. Istina je da u Crkvi postoje oni koji se de facto ponašaju suprotno Tradiciji Crkve, ali su de iure u zajedništvu. Nažalost, ta činjenica nije dovoljna da opravda FSSPX...

    Tridentinus

    OdgovoriIzbriši
  4. Kao što je govorio i mons. Lefebvre, oni, modernistički crkvenici, su ti koji su napustili Crkvu, ne mi. Oni su ti koji nisu u zajedništvu s nama tj. s Kristom, apostolima, papama, nepogrješivim koncilima itd. Oni su pravi šizmatici.
    Mi smo ti koji posjedujemo oznake prave Crkve, jer oni nemaju jedinstvo Katoličke Vjere, jer vjeruju suprotno od onog kako se uvijek, svugdje i od svih vjerovalo.

    OdgovoriIzbriši
  5. Svi žele nekakvo jedinstvo na račun vjere, na račun istine. Je li baš to jedinstvo (bez istine) toliko velik i važan cilj?
    I među tradicionalistima harači taj virus: tradicionalna gripa jedinstva.
    Mons.Lefebvre je umro ekskomuniciran. U najtežim trenutcima napustili su ga utemeljitelji FSSP-a. Danas posve ovise o odlukama biskupa. Svaki ih biskup lako može izbaciti iz svoje biskupije kod god hoće. Moraju šutjeti o unutarnjoj krizi Crkve čak i danas kad vjernici pitaju i traže odgovore o katoličkom moralu koji je, čini se, na meti. Čekaju biskupa koji im je obećan i kojeg nikada nisu dobili. A napustili su mons. Lefebvrea zbog ređenja biskupa.
    Praštati treba, jedinstvo tradicionalista je važno, ali ne pod svaku cijenu. FSSPX ima svoju dužnost, poslanje: čuvati vjeru i liturgiju Crkve i potaknuti Crkvene vlasti da revidiraju Drugi vatikanski sabor koji su ED zajednice dobrim dijelom prihvatile.
    Onaj opasni članak na Rorate Coeli stalno miješa istinu i privid. Time postaje još opasnijim. Posve prešućuje, primjerice, friški slučaj Franjevaca Bezgrješne. Naglašava se vrijednost nekoga jedinstva koja bi za FSSPX bila djelomično napuštanje naslijeđa mons. Lefebvrea i šutnja o krizi u Crkvi te prihvaćanje II.vatikanskog sabora. A to jedinstvo bi se dogodilo ne traženjem istine, nego niveliranjem pozicija jednih i drugih. Oh, mamma mia!
    Pretpostavljam da je članak dirnuo većinu patera i da ozbiljno razmišljaju prihvatiti međureligijski dijalog i ekumenizam. Tada ne bi postojalo samo jedinstvo među tradicionalistima, nego i s budizmom, islamom, šintoizmom.
    Onda bi i naši jurišnici jedinstva, možda, našli svoje mjesto u toj ujedinjenoj crkvi i bili happy.
    Mi radije ostanimo pod onom kruškom koja će, po viđenju nekog sveca(uvijek zaboravim kojega), biti dovoljna da pod nju stanu oni koji će Kristu ostati vjerni.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tako je brate!!!
      Prevelika je konfuzija oko nas da bismo dopustili luksuz opasnih eksperimenata, tako tipičnih u pokoncilskoj Crkvi. Imamo pravovjerje, sv. tradiciju, Božja obećanja i baštinu, apostolsku sukcesiju, Krista, tradicionalnu latinsku Sv. Misu, naklonost Blažene Djevice i Presvetog Trojstva, pravovjerne koncile, slugu Božjega mons. Marcela Lefebvrea; a i papu ćemo dobiti. Onda će modernisti i njima slični, ako ustraju u svojim zabludama i herezama, dobiti korpu iz Katoličke Crkve.
      Ova situacija u Crkvi sinteza je svih krivovjerja. Sv. Atanazije nije odustao - ne smijemo ni mi - pravi tradicionalisti!

      Oggy

      Izbriši
    2. Kako ste počeli, na kraju će samo Kikii biti čuvar istine...
      Istina je u Katoličkoj Crkvi, Jednoj, Svetoj i Apostolskoj... A Papa je Franjo, nezabludivi u pitanjima vjere i morala!

      Tridentinus

      Izbriši
    3. Imam puno povjerenje u mons. Fellaya, u Upravu Bratstva i u stotine svećenika, redovnika i redovnica iz velike obitelji Tradicije, k tome od 600 tisuća do milijun vjernika povezanih s Bratstvom.
      Nisam posljednji Mohikanac i neću ni biti!

      Kikii

      Izbriši
    4. Biskupi Bratstva si nikada ne bi dopustili ono što je dozvolio kardinal O'Malley! Svaki si katolik treba postaviti pitanje: Želim li da mi je biskup netko poput O'Malleya ili mons. Fellay? Isto pitanje vrijedi u pogledu prvosvećenika!

      Oggy

      Izbriši
    5. Ad. Kikii: Nije loše. Sada Fellay, a kasnije možda netko koga on zaredi.
      Ad. Oggy: Reći da si svaki katolik treba postaviti pitanje: Želim li da mi je ... isto pitanje vrijedi u pogledu prvosvećenika! - je uvreda za katolike koji su vjerni Prvosvećeniku...

      Izbriši
    6. Uvjeren sam da će mons. Fellay, ako bude nužno, ako kriza potraje,za biskupa zarediti dobra, sveta svećenika 8ili nekoliko njih) koji ispovijeda(-ju) katoličku vjeru, a ne klerike koji hinduističkim božanstvima prinose cvijeće, koji primaju blagoslove od heretika, koji sudjeluju u nekatoličkim i protukatoličkim seansama, otvoreno naviještaju krivovjerja ili otvoreno napastuju mlađe svećenike(žalosno je da i ove ružne grijehe spominjemo o kojima je najbolje šutjeti-ali svjetovni su ih mediji ionako razglasili)- a takve se u posljednjih pedesetak godina itekako "nagrađivalo" jer su "otvoreni" za promjene.
      Ili mislite da je mons. Ricca dostojniji?!
      Danas je sve jasno i sve se vidi. Dao vam dragi Bog svjetlost i ljubav prema katoličkoj vjeri. Nije kikii jedini pozvan čuvati katoličku vjeru i ne misli da to drugi ne mogu bolje. Vi primjerice?!

      Uvijek se vrtimo oko istih stvari-kao da su stegovni problemi i rješenja iznad čuvanja i vjernosti svetoj vjeri katoličkoj! Uvijek nekakve nove crne legende o Bratstvu. Odakle samo toliko energije. Ja bih se upitao odakle mi nadahnuće za nešto. Od koga?!
      Ova su biskupska ređenja 1988. godine pokazala veliki blagoslov za Crkvu. Očito će sljedeća tek biti prodor Tradicije ako do njih dođe jer mons.Fellay se ne igra s takvim odlukama.

      Kikii

      Izbriši
    7. Fotografija na ovom postu bi trebala povrijediti i ožalostiti sve ,,katolike koji su vjerni Prvosvećeniku..."
      >Ma-oprostit-će-Bog mentalitet< današnje većine kardinalskog zbora je podmuklo opasan grijeh preuzetnosti koji je posebice popularan i zavodljiv desert modernističke kuhinje koji opasno cementira ,,grijehe struktura"; što je teško izliječiti. Praktičnije je izabrati tradicionalnog papu (zašto ne mons. Fellaya) koji bi posvetio Rusiju Bezgrešnom Srcu Marijinu, postavio nove pravovjerne kardinale i biskupe, te otvorio Crkvu lijeku Božanskog milosrđa. Veoma jednostavan plan koji svaki pontifeks može realizirati, zar ne?!
      Mislim kako bi Bezgrešno Srce Marijino po činu posvete Rusije tog tradicionalnog papu učinilo nepobjedivim i svetim papom kojega bi Crkva u budućnosti proglasila naslovom Veliki.

      Oggy

      Izbriši
    8. Nešto bih ispravio, poradi onih koji ne znaju puno o Bratstvu:
      "Mons.Lefebvre je umro ekskomuniciran."

      To nije točno jer mons. Lefebvre nikad nije bio izopćen. Dekret o izopćenju je kanonski nevaljan poradi više razloga, od kojih je najvažniji upravo kriza u Crkvi i hijerarhija koja sudjeluje u uništenju Vjere. Glavni princip kanonskog prava je "spasenje duša je vrhovni zakon" (Salus animarum suprema lex), a taj dekret je išao upravo protiv tog jer je htio osuditi nastavak čuvanja i prenošenja cjelovite Vjere i katoličkog svećenstva koje nije sumnjive valjanosti poradi defekta namjere.

      Izbriši
    9. Da bi dekret bio kanonski nevaljan, nije dostatno da netko tvrdi da je nevaljan, vec da mjerodavna sudbena vlast u Crkvi pravomocnom odlukom utvrdi da je nevaljan. Takva odluka nazalost ne postoji, medjutim smatram da je papa Benedikt odlukom o ukidanju izopcenja za 4 biskupa, implicite odlucio i da je izopcenje njihovih konsekratora ukinuto. Makar post mortem

      Izbriši
    10. Brak koji je sam po sebi nevaljan nevaljan je i bez deklaracije autoriteta. Tako isto i izopćenje koje je samo po sebi nevaljano.

      Da netko tko uništava Crkvu i bratimlje se javno s hereticima i drugim Božjim neprijateljima može iz Božje Crkve izopćiti nekoga tko ljubi i čuva Crkvu i Vjeru naših predaka, i to upravo zato što ju čuva - to je u najmanju ruku nerealno.

      Nitko tko priznaje da u Crkvi postoji kriza ne može prihvatiti ta lažna izopćenja kao valjana. Naravno, što se tiče modernističkih autoriteta u Vatikanu, u Crkvi cvatu ruže, nema zime, i jedini problem su ostaci ostataka "zaostalog sustava" i njegovi pobornici - tvrdoglavi tradicionalisti koji ometaju ekumensko nastojanje dostizanja jedne svjetske crkve.

      Izbriši
    11. Da. Brak koji je ništav je ništav (nevaljan je preširok pojam jer obuhvaća i pobojnost), ali neka mjerodavna vlast mora donesti deklarativnu presudu o tome. To su osnove pravnog poretka, pa i kanonskog prava. Ne može netko neovlašten ili privatna osoba donositi takve deklaracije o ništavosti.

      Izbriši
    12. I još mali dodatak. Papa Benedikt je UKINUO akt o izopćenju, a ne PROGLASIO NIŠTAVIM. Razlika nije sasvim beznačajna: ukidanje djeluje ex nunc, tj ubuduće, dok bi proglašenje ništavim djelovalo ex tunc, tj. i u prošlost, kao da akt nikad nije ni donesen. Mislim da se pojedini od ljudi koji se smatraju tradicionalistima ne bi smjeli ponašati ignorirajuće prema kanonskom pravu, kao da su u najmanju ruku karizmatici ili oni medju modernistima koji to pravo smatraju nespojivim s "duhom Koncila" i krsćanstva.

      Izbriši
    13. KERMIT: "Da. Brak koji je ništav je ništav (nevaljan je preširok pojam jer obuhvaća i pobojnost), ali neka mjerodavna vlast mora donesti deklarativnu presudu o tome. To su osnove pravnog poretka, pa i kanonskog prava. Ne može netko neovlašten ili privatna osoba donositi takve deklaracije o ništavosti."

      Privatna osoba ne može izdavati deklaracije, ali može prepoznati činjenice. Ako znamo da se netko "oženio" bliskim srodnikom, i bez ikakve deklaracije znamo da je ta "ženidba" nevaljana, i nijedna deklaracija je ne može učiniti valjanom.

      Isto tako, poradi činjenica, i bez ikakve deklaracije znamo da su ta "izopćenja" nevaljana i da ih nikakva deklaracija ne može učiniti valjanim.

      Kao što kažeš (za informaciju drugih, mi se poznajemo i prijatelji smo u privatnom životu pa se zato ne obraćam s Vi), Benedikt XVI. je uistinu u dekretu iz 2007. ukinuo, a ne proglasio ništavnim dekret o izopćenjima iz 1988. godine, međutim, budući da su izopćenja u tom dekretu nevaljana Benedikt nije imao što ukinuti. Taj dekret je bitan jedino po tom što poradi njega oni koji su greškom smatrali Bratstvo izopćenim to više ne misle.

      Ako misliš za mene da se ponašam ignorirajuće prema Kanonskom pravu, onda moram reći da si pogriješio jer je istina potpuno suprotna. Upravo po Kanonskom pravu su "izopćenja" nevaljana, a neke od razloga sam već gore naveo.

      No, ako ćemo baš legalistički i bez uzimanja u obzir teoloških argumenata (što nije dobro jer Kanonsko pravo ne djeluje izolirano od nauke Crkve), onda bi za dokazivanje nevaljanosti "izopćenja" bio dovoljan kanon 1423 u §4 i §7, kao i kanon 1424 u §8, prema kojim, čak i ako je mons. Lefebvre bio u krivu što se tiče krize u Crkvi i velike potrebe da djeluje da se sačuva prenošenje neokaljane i cjelovite nauke, što bi se nakon njegove smrti jedino moglo nastaviti ako bi postojali biskupi vjerni toj nauci da zaređuju svećenike, ta bi izopćenja bila nevaljana, a ako je to činio s krivnjom koja mu se može imputirati, onda bi po kanonskom pravu ta kazna morala biti ublažena - u oba slučaja ne bi bio izopćen.

      No, naravno da Kanonsko pravo ne djeluje u vakuumu. Njegovi osnovni principi su spasenje duša i zaštita Vjere. Ono što je mons. Lefebvre učinio bilo je u korist oba principa, dok su djela Ivana Pavla II. bila protiv oba.

      Zato nijedan katolik koji zna da je Crkva u krizi i da su moderni pape glavni uzročnici te krize (tko je bio taj tko nije osudio neomodernističke hereze, tko je potpisao i promovirao akte Koncila, novi obred i pokoncilske zablude, tko se molio u Asizu itd., tko to danas govori da se ljudi mogu spasiti samo slijedeći svoju savjest i sl. nebuloze koje su nam svima poznate?), ne može po logici stvari priznati valjanost takvih i sl. "izopćenja" - jer bi to značilo da Bog one koji vrše Njegovu volju i čuvaju Njegovu Crkvu kažnjava izbacivanjem iz Crkve, a one koji uništavaju Njegovu Crkvu nagrađuje, ili, da je koncilska revolucija i zamjena vjekovnih nauka s novitetima preuzetim od Božjih neprijatelja Božja volja - oba zaključka su neodrživa i suprotna pravdi.

      Izbriši
    14. Brak je ustanova božanskog prava, a kazne unaprijed izrečene su crkvenog prava, dakle ne može se uspoređivati nepostojanje braka koji nije valjano sklopljen s izopćenjem koje je eventualno samo po sebi nevaljano.

      Izbriši
    15. Slažem se. No, ne zaboravimo da postoji i EPIKIA koja je jedna od temeljnih kreposti.
      A za kanonsko pravo tek vrijedi "Salus animarum suprema lex". Inače je razlika između prava i pravde zastrašujuća.
      Pogledajmo progon Franjevaca Bezgrješne!

      Kikii

      Izbriši
    16. @Mateo: osnova osnova pravne struke jest ne brkati činjenice (factum) i pravo (ius). Možemo kao nemjerodavni pojedinci tisuću puta raspoznati da je nešto nevaljano kao činjenicu, no dok mjerodavna vlast to ne utvrdi formalnom deklarativnom odlukom, to se svodi na privatni komentar bez ikakvog pravnog učinka. Sve dok se mjerodavna instancija ne oglasi odgovarajućom odlukom. U redu bi bilo govoriti o NELEGITIMNOSTI kao metajuridičkoj kategoriji, a ne "ne/valjanosti" kao strogo pravnoj kategoriji.
      Inače, citiraš CIC koji je donesen za vrijeme Benedikta XV 1917. godine i nije više na snazi, premda je većina njegovih normi prisutna i oba važeća zakonika (latinskom i istočnom).

      @ Anonimno i Kikii: Inače, slažem se da se ženidba (a ne brak koji je institut svjetovnog prava) ne može uspoređivati s izopćenjem. I malo opreznosti sa pozivanjem na "salus animarum" i "epiekeia". Na te kategorije će se pozvati svaki hippie i svaki modernist kada želi relativizirati postojeću normativnu strukturu.

      Inače, svi znamo da je +Fellay sam tražio ukidanje ekskomunikacije. Što implicite znači da je priznavao njeno pravno postojanje, kolikogod ga osobno smatrao nepravednim, nelegitimnim itd. Ali još jednom: nemojmo brkati činjenice i pravo. Evo relevantnog izvoda iz dekreta o ukidanju u kojem se spominje to pismo:

      "In a letter of 15 December 2008 addressed to Cardinal Dario Castrillon Hoyos, President of the Pontifical Commission "Ecclesia Dei", Mons. Bernard Fellay writing also in the name of the other three Bishops consecrated on 30 June 1988 requested once again the removal of the excommunication latae sententiae formally declared by a Decree of the Prefect of this Congregation for Bishops on 1 July 1988. In his letter, Mons. Fellay stated, among other things, that "we continue firmly resolute in our desire to remain Catholics and to put all our strength at the service of the Church of our Lord Jesus Christ, which is the Roman Catholic Church. We accept her teachings in a filial spirit. We firmly believe in the primacy of Peter and in his prerogatives, and for this reason the current situation causes us much suffering".

      Izbriši
    17. Nisi u pravu u više stvari. Nešto što je nelegitimno znači da nije dobro, ali je ipak valjano. Međutim, ta "izopćenja" nisu samo nelegitimna nego i sama po sebi, poradi relevantnih činjenica nevaljana, i bez ikakve deklaracije, kao što bi bilo nevaljano i kad bi papa sutra npr. zabranio svim biskupima svijeta da krizmaju i proglasio izopćenje svih biskupa koji se usude krizmati nekoga. Svi ti biskupi bi bili potpuno sigurni da su ta izopćenja nevaljana i da se na njih ne trebaju obazirati.
      Dao sam primjer ženidbe koja bi bila sama po sebi nevaljana kao što su ta lažna izopćenja.

      Drugo, biskup Fellay nije tražio ukidanje nepostojećih "izopćenja" nego poništenje originalnog dekreta o izopćenjima, što je potpuno drukčija stvar. To što je Benedikt XVI. umjesto poništenja dekreta ukinuo nepostojeća "izopćenja" je drugi problem.

      Citirao sam novi Kodeks kanonskog prava, samo sam pogriješio u brojevima (sve -100), dakle ne kanon 1423 i 1424, nego kanon 1323 u §4 i §7 i kanon 1324 u §8.

      Izbriši
    18. Nema nevaljanosti bez formalne deklaracije u obliku akta mjerodavnog tijela o tome. Zao mi je sto uporno ignoriras tu pravničku tablicu množenja. Čemu onda podizati uopće tužbe za proglašenje nekog akta nevaljanim, npr. ženidbe pred crkvenim sudom? Bojim se da nećemo moći nastaviti razgovot ako ostanemo toliko nepoučljivi u području tuđe kompetencije. To već ozbiljno naliči na diletantizam...

      Izbriši
    19. ADDENDA: nije tocno da papa nije ponistio i sam dekret, uz ukidanje ekskomunikacija: " At the same time I declare that, as of today's date, the Decree issued at that time no longer has juridical effect". Zato sam i rekao da mislim da +Lefebvre ne moze biti vise smatran kao ekskomuniciran, jer je dekret iz 1988, kako je vidljivo iz citata, ponisten ad rem, a ne ad personam.

      Izbriši
    20. Možda nema pravne nevaljanosti (to nisam ni tvrdio i to trenutačno uopće nije ni važno jer je nadležni autoritet modernist i uništavatelj Crkve), ali ima faktične nevaljanosti - zato sam rekao da su izopćenja sama po sebi nevaljana, i zato sam dao analogni primjer pape koji bi "izopćio" biskupe jer krizmaju. Zar ti ozbiljno kažeš da bi takva izopćenja bila valjana sve dok ih papa ne poništi? Molim te iziđi malo iz svoje struke i promatraj stvari iz perspektive katoličke teologije i kanonskog prava.

      Što se tiče Addende, ključne riječi su "as of today's date" i "no longer". Dakle, to bi značilo da je do 2007. vrijedio, a kako je mons. Lefebvre umro 1991., to bi po Benediktu značilo da je umro izopćen (što naravno nije istina). Ne može se ukinuti izopćenje mrtvih osoba, samo živih (ali autoritet može proglasiti da je izopćenje bilo nevaljano).

      Izbriši
    21. Dragi Mateo, razumijem tvoju potrebu i motive da na adekvatan način artikuliraš stvari koje ti se čine nepravednima ili nepravilnima. Medjutim, pri tome nije poželjno koristiti precizno definirane tehničke termine, ako nismo "doma" u odnosnoj disciplini, bez obzira radilo li se o anatomiji (npr. ime kakve kosti), botanici (npr. ime kakve biljke) ili (kanonskom) pravu (npr. ime kakve pravne figure). Valjanost je isključivo pravni/normativni (ili s tim u svezi sakramentalni) koncept. Koristiti pojam "faktična nevaljanost" jest isto kao koristiti pojmove "faktični propis", "faktična tužba" ili "faktični testament". Drveno željezo. Što se tiče individualne i/ili kolektivne percepcije o ne/valjanosti nekog čina, ona (po x-ti put ponavljam) nema pravne učinke, osim ako odluku ne donese ovlaštena instancija. Na ovo će, naravno, uslijediti prigovor (kanonsko)pravnog pozitivizma, međutim, drukčiji pristup - milenijsko iskustvo to pokazuje - vodi u 99% slučajeva u kaos i potpunu pravnu nesigurnost.
      S aspekta dekreta pape Ivana Pavla II, kako si i sam ispravno primjetio, +Lefebvre je umro izopćen. Međutim, taj dekret iz 1988., temeljem novog dekreta iz 2009 g., više nema pravnu snagu. Mislim da to stavljanje dekreta izvan pravne snage, kako već rekoh, predstavlja i određenu rehabilitaciju dotičnog od strane Svete Stolice.

      Izbriši
    22. Dragi Kikii, slažem se da je prethodna rasprava o dekretu o ukidanju dekreta uzaludna i da joj nije ovdje mjesto. Moja je boljka sto lose podnosim Rechtshaberei i Besserwisserei u pogledu stvari o kojima imam neka strucna znanja te imam nerealnu vjeru da su ljudi poučljivi. No nije tocno da sam u ikojoj svojoj intervenciji ikada napisao nesto lose o Bratstvu, a i dalje mislim da teznja za svrstavanjem ljudi u ladice (ED ili SSPX ilii SV) nije bas duhovno najplemenitiji postupak. Medjutim, kako rekoh, u pogledu gore vodjene rasprave si sasvim u pravu.

      Izbriši
    23. Ovo nije mjesto za rješavanje osobnih razmirica pa ćemo obrisati sve komentare koji se toga tiču; i molimo da se takvi razgovori ubuduće izbjegavaju.

      Tzv. dekret o ekskomunikaciji je bio bez učinka – to je stav Bratstva sv. Pija X. i o toj temi je već ovdje bilo riječi: http://christusrexhrvatska.blogspot.de/2013/10/bratstvo-sv-pija-x-nije-u-raskolu.html. Pritom valja razlikovati formalnu ili službenu razinu dekreta (koji je dokinut tek 2009.) i njegovu materijalnu (ne)utemeljenost o kojoj ovisi njegov učinak. Nasuprot mišljenju onih rigorista koji su napustili FSSPX u zadnjih nekoliko godina, bilo je potrebno da se zatraži i njegov službeni opoziv jer to proizlazi i na jasan način govori o jedinstvu koje Bratstvo sv. Pija X. čuva sa Svetom Stolicom (i baš opovrgava onu zajedljivu primjedbu neokonzervativaca, nekih ED grupa i sedevakantista da su za Bratstvo oni samo slika na zidu), u vremenu trenutne velike krize.

      Izbriši
  6. Biskup Robert Vasa iz biskupije Santa Rosa u Kaliforniji priznao je novoutemeljenu zajednicu časnih sestara. Utemeljiteljica je bivša sedisvakantistica. Sestre njeguju latinski liturgiju, ali povremeno imaju i novi Obred(????????).
    Možda je ovaj biskup skupa s Utemeljiteljicom odgovorio na pozive na jedinstvo koji su ovih dana upućivani s više mjesta, uključujući i našu Domovinu?! (Google translate?! Perhaps? Barem netko da se odazove kod ovoliko nas tvrdoglavaca.)
    Sedisvakantisti, ED članovi, sada skupa s neokonzervativcima i modernistima koji barem toleriraju staru Misu jer sve toleriraju. Čudna li bratstva?!
    Nije to prvi slučaj: može se držati svojevrsnim pravilom: oscilacije između sedisvakantizma i ED miljea, katkad s prihvaćanjem Novus orda i Koncila.
    Jasno je da je katkad mučeništvo biti vjernik povezan s Bratstvom koje je jedino dosljedno u ovih proteklih četrdeset godina. Barem bi ova dosljednost trebala pokazivati da je riječ o ozbiljnoj stvari kad se ne može vjerovati da je posrijedi djelo Providnosti: čak i kod slučaja sedisvakantizma unutar Bratstva (koje su mnogi ED-ovci napuhivali do patoloških razmjera čak da ni sami u to nisu mogli na kraju povjerovati). I tu je Bratstvo pokazalo dosljednost koju su imale predkoncilske strukture. Nije se kalkuliralo, tipa: "Pustite ih, neka oni laju na Papu i Rim...glavno je da nas je više i da ne budemo temom zbog podjela!" Upravo se tu kod protivnika FSSPX-a vidi žalac modernizma i ne provođenja u praksu onog Nauka koji se naviješta. Možda je danas puno veći problem u življenju liberalnih načela premda je vidljivo stalno busanje u prsa i naviještanje vjekovnog Učiteljstva, po onome iz Ionescove „Cantatrice chauve“ kad veli Mme Smith –„ Cela est vrai en théorie. Mais dans la réalité les choses se passent autrement.“

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  7. Jučer, 25.siječnja Coetus Summorum Pontificum organizirao je u Rimu, u bazilici svete Marije Velike molitvu sv. Krunice u jednoj od pokrajnjih kapelica kako bi se ponovno dopustila tradicionalna Misa u toj bazilici te kako bi crkvene vlasti i prema tradicionalnim vjernicima pokazivale naklonost kakva se danas svima pokazuje.
    Pokrajnje su kapelice bile zaključane!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  8. Sv. Krunicom do Tridentskog oltara! Bezgrešna Djevica će otključati kapiju i otvoriti prilaz svome Sinu. Marija je uvijek čekala Isusa na vratima obiteljskog doma, spremna okrijepiti svoga umornog Sina - Krista Kralja.

    Oggy

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.