subota, 25. siječnja 2014.

Peta godišnjica dokinuća dekreta o izopćenju


Na današnji dan prije pet godina dokinut je dekret pape Ivana Pavla II. po kojem je izopćen nadbiskup Marcel Lefebvre i četvorica biskupa koje je posvetio. Učinio je to nasljednik Ivana Pavla II., papa Benedikt XVI. Nakon kratkog vremena otpočeli su razgovori Svećeničkog bratstva sv. Pija X. s Rimom.
Prigodom dokinuća dekreta o izopćenju objavljujemo intervju s preuzvišenim biskupom Bernardom Fellayom koji je dao talijanskom dnevniku 'Libero' na dan objavljivanja.
Monsinjore Fellay, ovdje na stolu nalazi se dekret Svete Stolice koji dokida ekskomunikaciju četvorice biskupa Bratstva sv. Pija X. Što osjećate?
Biskup Bernard Fellay: Radost, zadovoljstvo. To nisu osjećaji čovjeka koji vjeruje da je pobjednikom. Što je Bratstvo sv. Pija X. činilo od svog utemeljenja i što će i dalje činiti, činilo je i dalje će vršiti samo za dobro Crkve. I biskupska ređenja godine 1988. služila su ovome cilju – dobru Crkve i našemu preživljavanju. Nadbiskup Lefebvre je morao, naglašavam: morao – osigurati kontinuitet. Mi nismo ništa drugo nego malena lađa u olujnom moru. Uvijek smo bili na usluzi Crkvi i to ćemo uvijek i biti. Dokinuće dekreta o izopćenju i motuproprij za dopuštanje stare Mise pape Benedikta XVI. za našu su malenu lađu važan – zbilja važan – signal. Stoga govorim o radosti i zadovoljstvu.

Kada i gdje ste saznali za dekret?
Biskup Bernard Fellay: Za to sam saznao prije nekoliko dana u Rimu, u uredu kardinala Dárija Castrillón Hoyosa, predsjednika povjerenstva Ecclesia Dei. Zagrlili smo se. Nakon toga sam kao prvo zahvalio Majci Božjoj. To je njezin dar. Kako bi se dobio njezin zagovor, skupljeno je više od milijun i sedamsto tisuća krunica koje su vjernici izmolili koji su željeli dokinuće dekreta o izopćenju.
Tko je u Vatikanu ponajvećma za to radio kako bi se došlo do ovoga rješenja?
Biskup Bernard Fellay: Jamačno kardinal Castrillón koji predsjeda povjerenstvu 'Ecclesia Dei' koje se brine o odnosima Svete Stolice s Bratstvom sv.Pija X. – ali poglavito papa Benedikt XVI. To sam razumio kod prve audijencije kada sam susreo Papu kratko nakon njegova izbora. Premda nas je korio, ipak je Sveti Otac imao blag glas – zbilja očinski.
U dekretu stoji da se Sveti Otac uzda u Vaše nastojanje da „nećete zapustiti trud produbljivanja još otvorenih pitanja u nužnim razgovorima s institucijama Svete Stolice“. Što to znači?
Biskup Bernard Fellay: To znači da smo mi – kao svi sinovi Crkve – pozvani raspravljati o pitanjima koja držimo temeljnima za vjeru i crkveni život. Vjerujem da to priznaje barem ozbiljnosti našega stava koji se kritički suprotstavlja razdoblju proteklih četrdeset godina. Ne molimo ni za što drugo, nego da se razjasne stvari. Činjenica da volja Svetog Oca ide u ovom smjeru, zbilja je od velike utjehe. Važno je razumjeti da mi i u trenutcima u kojima iznosimo jaku kritiku nikada nismo protiv Crkve, nikada protiv Papina ugleda. Kako bismo to mogli i biti? Često nas se optužuje da smo „lefebvrovci“. Ali mi nismo „lefebvrovci“ premda to za nas ostaje počasnim naslovom: Mi smo katolici. Prvi koji nije bio lefebvrovcem jest naš utemeljitelj mons. Lefebvre. Kada to bude jasno, onda će se naš stav bolje razumjeti. Trebat će još vremena. Ali vjerujem da će korak po korak postati jasno da je sve što činimo djelom Crkve.
Je li dokinuće izopćenjā plod pregovora i nekog sporazuma ili je to jednostran čin Svete Stolice?
Biskup Bernard Fellay: više smo puta molili da se dopusti slavljenje stare Mise i da se dokinu izopćenja. Međutim, ovo što se sada dogodilo, nije plod pregovora ili sporazuma. To je slobodan i jednostran čin po kojemu nam Rim pokazuje svoju naklonost. To je zbiljsko dobro. Duže smo vremena imali dojam da se Rim ne želi dotaknuti stvarnog stanja. To se sve promijenilo, a to zahvaljujemo Papi.
Zašto je Benedikt XVI. tako jako želio ovaj korak? Je li znao za osinjak u koji je dirnuo dokinućem izopćenjā?
Biskup Bernard Fellay: Pa da, vjerujem da je bio svjestan najrazličitijih i najzamršenijih reakcija. Osim toga, u mnogim je intervjuima prije svog izbora za papu i nakon njega posve nedvosmislenim izrazima govorio o krizi Crkve. Kada sam govorio o papinoj očinskoj blagosti, želio sam napomenuti činjenicu da u njemu prosijavaju svijest za naše vrijeme, odlučnost, ovdje također pomoći te pažnja prema svoj svojoj braći i sestrama. Stoga mu mogu više ili manje zbrkana reakcije na njegov korak prouzročiti patnju. Ali one ga jamačno neće potaknuti na promjenu svog mišljenja. U tome leži razlog za ovu odluku.
Mogu li se najnovija događanja sažeti u formulaciji da Tradicija više nije ekskomunicirana?
Biskup Bernard Fellay: Da, premda će još trajati jedno vrijeme da ovo shvaćanje bude uvriježeno u katoličkom svijetu. Dosada smo u mnogim područjima gore promatrani i gore se s nama postupalo nego sa samim đavlom. Sve što smo činili i govorili moralo je u svakom slučaju biti loše. Ne vjerujem da će se situacija posve iznenada promijeniti. Ali sada postoji dokument Svete Stolice koji nas ovlašćuje reći: Tradicija nije više ekskomunicirana.
Kako se osjeća netko u životu kao izopćenik?
Biskup Bernard Fellay: Čovjek osjeća istinsku bol da je obilježen žigom sramote. Što se pak tiče naše situacije, moram reći da se nikada nismo osjećali izopćenicima ili raskolnicima. Uvijek smo se osjećali dijelom Crkve. Vijest o kojoj govorimo pokazuje da smo bili u pravu.
U ovom se trenutku čovjek zapita zašto se ova situacija toliko dugo povlačila.
Biskup Bernard Fellay: Ukratko ću to izložiti: vidjeli smo da se unutar Crkve počelo s novim putem. Ovaj je put po našem mišljenju razlogom za trenutačno velike probleme. Što se nas tiče, mi ništa drugo nismo činili, nego mislili, učili i prakticirali što je Crkva do ove promjene usmjerenja uvijek činila. Ništa manje i ništa više. Nismo izmislili ništa novo. Mi smo slijedili upravo Tradiciju. A danas Tradicija nije više ekskomunicirana.

Talijanski dnevnik 'Libero', objavljeno 25. siječnja 2009.godine

3 komentara:

  1. Doista lijep inteview.

    Posebno me se takla rečenica: "Dosada smo u mnogim područjima gore promatrani i gore se s nama postupalo nego sa samim đavlom"...

    Doista, da se bar na SSPX tijekom svih ovih 40 godina, izuzev pontifikat Benedikta XVI, utrošilo barem mrvicu pozitivne "ekumenske energije" kao u dijalogu s drugim kršćanima (koji se od Crkve ne razilaze samo po par pitanja o jednom koncilu kao SSPX, već po nepriznavanju desetak koncila /kao pravoslavci/ ili ih od Crkve dijele galaksije /kao u slučaju protestanata/), sve bi bilo mnogo sretnije i boguugodnije...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zahladnjenje katkad dovede do otriježnjenja i produbljivanja pobožnosti u mnogim dušama.

      Kikii

      Izbriši
  2. Zanimljiv članak. Evo dokaza: Kad Rim reagira staloženo dogovor je moguće postići i donijeti mudru odluku kad se sagledaju svi aspekti u duhu pravovjerja. Samo se mora isključiti opasni osigurač kompromiserskog aggiornamenta i sagledati probleme iz klasične i sigurne perspektive sv. tradicije, te pozitivni rezultati neće izostati. Pontifeksova je hirovitost izazvala nemalu štetu Bratstvu ekskomunikacijom mons. Lefebvrea i novozaređenih biskupa, jer je nad pregovorima uvijek lebdio duh izopćenja koji je uvelike kočio zahtjeve Bratstva prema Rimu... Božja je providnost vukla svoje konce pa izborila status quo; dok vrijeme ne sazrije za novi pozitivni pomak koji će, nadam se, dopustiti Duhu Svetome da zatvori opasne rupe na Petrovoj lađi koja brodi pučinom pokoncilskog bespuća. Potez vrijedan obilja Božjih milosti i spasa za Katoličku Crkvu i svijet bio bi Posveta Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu, koji bi prvenstveno pokoncilsku Crkvu uveo u sigurnu luku, gdje bi novi remont Providnosti obnovio Petrovu barku da sigurno i bez straha može isploviti na pučinu 21. stoljeća.

    Oggy

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.