srijeda, 1. siječnja 2014.

Vaš prvotni cilj nije boriti se protiv zablude, nego upoznati istinu



,,Zasigurno, morate biti informirani o modernim zabludama jer propovijedanje istine uključuje propovijedanje o ograđivanju od zabluda; ali nemojte negativni, drugotni vidik predstavljati kao najvažniji! Vaš prvi cilj nije boriti se protiv zablude nego upoznati istinu. Vaša središnja preokupacija treba biti studij, vaše posvećenje, tišina, meditacija i odjelotvorenje ljubavi.’’

,,Naša borba je ona nadnaravna, protiv duhovnih moći đavla i palih anđela. To je divovska borba, ne samo predmet za rasprave i intelektualna sučeljavanja. Ulazeći u bogosloviju, ulazite u povijest Crkve i upuštate se u bitku koja nije samo na naravnom planu, u protivnom promašujete bit stvari. Naša bitka nalazi se na planu božanske milosti. Budite spremni raspravljati s ljudima, ali milost da pridobijete duše zadobit ćete molitvom, žrtvom, mrtvljenjem i vođenjem svetog života.’’

(Duhovni nagovori u Econeu, 13., 23. veljače 1976.)


2 komentara:

  1. Nakon određenog vremena sučeljavanja i prepirke dosade, takav žar nestane.
    Mi tradicionalisti nismo politička stranka: mi smo katolici koji se bore za spas svoje duše i duše svojih bližnjih. Nemamo tajna oružja koja nas štite od nečistih duhova i naše oholosti. Samo ona koja nudi sveta Crkva: sveta Misa i sakramenti, molitva i post, pobožnost prema Blaženoj Djevici i svetima. Vjera, duboka vjera i poniznost!
    Ako nam takve raspre jačaju oholost jer vrlo brzo uvidimo da imamo najbolje argumente, onda je bolje šutjeti i samo se moliti za Tradiciju. Ondje gdje duhovna oholost, uznositost, preuzetnost uzmu maha, bolje je rastjerati skupinu i spaliti mjesto na kojem se okupljala. Ionako bi se tu uskoro nastanio bijedni kralj oholosti.
    K svetosti se tako sporo napreduje: nema veza, poznanstava i mita. Najduža, najkrvavija i najopakija borba našega života jest svladavanje vlastite oholosti. Nadbiskup je poznavao čovjeka, grješnog čovjeka i znao je kako ga kao svećenik, biskup treba voditi k Bogu.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Kad prođu oluje nastaje tišina. Tek tada umirujemo otkucaje misli i srca. U šaptu laganog lahora Bog pohađa svoje dijete. Uzima lijek Očinske ljubavi i vida mu rane poslije teških borbi. Samo se predaj Božjoj dobroti, o ljudsko stvorenje, i bit ćeš okrijepljen i osnažen za nove bojeve protiv Zloga. Bog nam svojom milošću udijeljuje trenutke odmora. I naš Gospodin se povlačio na osamu i počinak, uklanjajući se povremeno vrelim sparinama posrnulog svijeta... "Stoga je sve taština osim ljubiti Boga i samo njemu služiti."(De imitatione Christi; I. 24gl., 7.).

    Augustin

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.