četvrtak, 27. veljače 2014.

Pismo sv. Gabrijela od Žalosne Gospe



Sveti redovnik pasionist Gabrijel od Žalosne Gospe (blagdan se slavi 27. 2.) predstavlja svome nedavno zaređenom subratu Henriku uzvišeno dostojanstvo i teške obveze svećeništva.

Dragi brate!
Da Te ne volim, ne bih se toliko brinuo o Tebi. No budući da Te ljubim više no ikada, poslušaj riječi svoga bijednoga brata, makar se u svemu nalazi iza Tebe. Stalež koji si sada prihvatio potiče me da Ti uputim iskrenu bratsku riječ; no budući da od sebe samoga ne znam ništa reći, želim Ti staviti pred oči ono što su sveci i crkveni pisci razmišljali o tome. Nemoj se čuditi što Ti njihove izreke donosim na latinskome. To činim samo da Te bolje uvjerim, ne iz nekog drugog razloga.
»Magna dignitas, sed magnum est pondus. In alto gradu positi, oportet quoque ut in virtutum culmine sint erecti, alioquin (pazi dobro!) non ad meritum, sed ad proprium praesunt judicium«;[1] govori sv. Lovro Justiniani. Toliko je veliko Tvoje dostojanstvo, da sv. Bernardin ovako govori Blaženoj Djevici Mariji: »Virgo benedicta, excusa me... Sacerdotium ipsum praetulit supra te«.[2]
»Parentes Christi«[3] naziva sv. Bernard svećenike, a sv. Augustin kliče: »O veneranda Sacerdotum dignitas, in quorum manibus Dei Filius veluti in utero Virginis incarnatur!«.[4] Konačno, sv. Klement naziva svećenika »terrenus Deus«,[5] a njegove riječi glase: »Post Deum terrenus Deus«.[6] Ako je to tako, dragi brate, kako li velika mora biti Tvoja svetost? Čuj što o tome veli sv. Grgur: »Necesse est, ut mortuus omnibus passionibus, vivat vita divina«.[7] Promisli, da si odabrao Boga za baštinu i da je Bog svećenike učinio svojima, kao što stoji u Knjizi Levitskoga zakona: »Ego elegi vos et separavi vos a ceteris populis, ut essetis mei«.[8] Vidiš dakle kako moraš urediti svoj život. Svrhu za koju Te je Bog odabrao otkriva Ti jedan crkveni pisac: »Ideo vocati sumus a Christo, non ut operemus quae ad nostrum pertinent usum, sed quae ad gloriam Dei«.[9] O da nikada ne pripadaš onima koji, prema Peluziotovoj riječi, »ad stipendia dumtaxat oculos habent«.[10] Služi Bogu zbog Boga samoga, ne gledaj na dobit i zaradu, nego idi onamo gdje najbolje možeš raditi na spasenju duša.

Nastoj u svemu držati mjeru. Dok smo još bili zajedno u kući, svako smo zadovoljstvo smatrali nedužnim te smo ga nastojali pribaviti novcem ili na drugi način. Ali kako smo se teško varali, budući da će pred Božjom sudačkom stolicom vrijediti drukčije mjerilo. Ne zaboravi da »luxuria nutritur a ventris ingluvie«,[11] kao što veli sv. Bonaventura.
Izbjegavaj druženje čak i sa svećenicima, ukoliko ne vode primjereni način života. Idi sâm ili samo s onim čijemu se društvu može radovati Tvoja duša. Dobro čuvaj svoja osjetila. Sveti Jeronim piše o tome: »Pudicitia sacerdotalis non solum ab opere immundo se abstineat, sed etiam a jactu oculi«.[12] Bježi od drugovanja sa ženama! Promisli o ovome: Jednom je jedan anđeo pokazao nekome Božjem službeniku čistilište; ondje je vidio mnogo svjetovnjaka koji su morali ispaštati za svoje grijehe protiv čistoće, ali samo malo svećenika. Na pitanje zašto je broj svećenika tako malen, anđeo je odgovorio: »Vix talium habet veram contritionem, idcirco pene omnes damnantur«.[13] (...)
Ali ono što Ti najhitnije stavljam na srce i ono što me najviše potiče na pisanje jest studij. Otvoreno Ti priznajem: ono što me najviše uznemiruje u pogledu na svećeničku službu, koju se nadam s Božjom milošću primiti, jest pomisao na studij. Malo je dana u kojima me ova misao ozbiljno ne obuzima, pa makar ima već četiri godine da po Božjemu milosrđu nešto manje nemarno studiram nego onda kad sam još bio s Tobom u kući. Neka ona prijetnja koju Gospodin izriče po ustima svojega proroka Hošee potrese svakoga koji je u tome nemaran: »Conticuit populus meus, eo quod non habuerit scientiam«.[14] Tako se Bog tuži, a zatim, okrećući se onome koji bez potrebnoga obrazovanja teži za svećeništvom, izgovara užasnu rečenicu: »Quia tu scientiam repulisti, repellam te, ne sacerdotio fungaris mihi«.[15] Dragi brate, govorim Ti kao pravi brat, koji, mada ovdje živi odvojen od Tebe, ipak se s pouzdanjem u moćni Marijin zagovor nada da će jednom zajedno s Tobom biti u Nebu.
Dragi Henriče, vjeruj mi: ako u ovo vrijeme, otkako boravim daleko od Tebe, nisi učinio ogroman napredak u studiju — oprosti mi što je istinska bratska ljubav tako otvorena — tada ne možeš mirne savjesti biti svećenik. No zato razmisli kako ćeš tome doskočiti. Jer ako zbog pogrješnih savjeta ili zbog toga što ne znaš dovoljno razjasniti kršćanski nauk, ili u konačnici zato što nisi upotrijebio jedan ili dva talenta koje Ti je Bog povjerio, propadne jedna od Tvojih ovčica za koje je Isus prolio svoju krv, kako ćeš se opravdati pred Božjim sudištem? Što ćeš reći u svoju ispriku? »Anima pro anima«,[16] reći će Ti tada božanski Sudac, »Tvojom krivnjom, Tvojim nemarom je propala ona duša; stoga daj u zamjenu svoju dušu!« Što ćemo tada odgovoriti?
Dragi brate, uopće ne mislim reći da moraš postati pustinjak, voditi kontemplativni život ili posvetiti se bez prestanka molitvi i studiju — ne, zasigurno ne, jer moraš se i odmoriti u Gospodinu; no kažem samo: nikada ne propusti studirati 3-4 sata dnevno, to uopće nije previše. Ukoliko ne budeš tako činio, možeš biti uvjeren da nikad ne ćeš postići duhovni mir niti istinski spokoj srca! Jer ako nisi sposoban dobro obavljati svoju svećeničku službu, mučit će Te briga nisi li možda drugima uzrokom propasti, ili ne radiš li u Gospodnjemu vinogradu, zbog svoga neznanja, onako kako bi morao. Vjeruj mi isto tako, ako upravo na početku svoga svećeničkoga puta propustiš tri ili četiri godine ozbiljnoga studija, poslije ćeš to teško nadoknaditi. Stoga nemoj sada provoditi svoje vrijeme prisustvujući slavljima, posjećujući bogataške vile ili tko zna što drugo. Puno radije boravi u blizini našega ljubljenog Oca, te će Gospodin blagosloviti Tvoje dane i dati Ti mir.
Pročitaj ponovno i drugo pismo koje sam Ti napisao i koje Ti kaže kako trebaš ispuniti vrijeme. Načini za sebe raspored sati, dnevni red, te nemoj živjeti, kako se običava reći, od danas do sutra. Promisli što sv. Toma kaže o običnome svećeniku kakav si i Ti: »Si sacerdos ex ignorantia vel negligentia non exponat populo viam salutis, reus erit apud Deum animarum illarum, quae sub ipso perierunt!«[17]
Konačno pazi da uzmeš dovoljno vremena za sv. Misu i molitvu brevijara, kako veli jedan duhovni čovjek: »Qui sacra illa verba ore immundo profert, in faciem Salvatoris expuit, et cum in os immundum sanctissimam carnem ponit, eam quasi in lutum projicit«;[18] a sveti Vinko Ferrerski piše o tome: »Majus peccatum est quam si projiciat Corpus Christi in cloacam«.[19] Imaj uvijek pred očima da »sancta sancte tractari debent«[20] i da Gospodin izriče prokletstvo nad onim koji nemarno obavlja Njegovu službu: »Maledictus qui facit opus Dei negligenter«[21]
Dobro znam, dragi brate, da će Ti svećeništvo nametnuti i pokoju žrtvu, no promisli da sada nije vrijeme počinka, već muke i napora, a osobito za svećenika; ali uskoro, zaista ubrzo, doći će dan vječnoga mira. Neka te pritom ohrabre riječi sv. Augustina: »Animam salvasti? Animam tuam praedestinasti«,[22] a već je prije Gospodin obećao na usta apostola Jakova: »Qui converti fecerit peccatorem ab errore viae suae, salvabit animam ejus a morte et operiet multitudinem peccatorum«.[23]
Kako je slatka smrt radnika u Gospodnjemu vinogradu, upravo je Gospodin rekao: »Dulcis est somnus operanti«;[24] a sv. Grgur Ti veli da svećenik koji revnuje za duše »tot coronas sibi multiplicat, quot Deo animas lucrifacit«.[25] No ako bi naprotiv, samo zato da se ne trebaš na ništa prisiliti, i da uživaš nekoliko godina zemaljskih radosti, morao se pred Božjim sudištem optužiti makar za jedan jedini smrtni grijeh, što tada? Utisni sebi u srce ovu rečenicu iz objava sv. Brigite, da svećenici »prae omnibus diabolis profundius submergentur in infernum«.[26]
Ako budeš slijedio ovaj moj posljednji savjet, ne sumnjaj da će sve dobro proći. Sve će Ti postati slatko i lako te ćeš spasiti svoju dušu. Budi vjerni Marijin sluga; upamti dobro: »vjerni Marijin sluga«, i nemoj se zadovoljiti s nekom pobožnom vježbicom. Proširuj njezino štovanje prema mogućnostima i prilikama, kao što sam Ti već ranije pisao. Budi blag i darežljiv prema Mariji u osobi siromaha, ukoliko ih krijepiš kruhom nauka i djelima tjelesnoga milosrđa. Budi ponizan i susretljiv prema svakome, jer ako budeš prezirao male ljude i uzdizao pred njima visoko glavu, isto će tako učiniti Isus i Marija s Tobom. Nabavi si knjige koje govore o Mariji, a osobito o Prežalosnoj Majci; svakodnevno razmatraj njezine žalosti te i druge upućuj na to. Budi uvjeren, ako budeš imao suosjećanja za Mariju u osobi siromaha, i ona će imati suosjećanja za Tebe u Tvojim zemaljskim nevoljama i osobito na smrtnoj postelji.
Dragi brate, kako si primio pisma koja sam Ti do sada napisao? Jesi li ih možda primio sa stanovitim podsmjehom misleći: evo opet propovijedi! I jesi li ih bacio nekamo u zakutak ili ih poderao? Dakako, u svojoj bijedi nisam ništa drugo ni zaslužio; no promisli da Ti piše brat koji Te voli iz svega srca, te da se Bog ponekad služi upravo najbjednijima kako bi progovorio Tvojoj duši. Nemoj zaboraviti — ništa Te drugo ne tražim, budući da mi ništa nije potrebno — tu i tamo pročitati ove retke i one druge koje sam Ti napisao, a osobito one gdje sam govorio o Prežalosnoj Djevici Mariji.
Gdje sada boravi moj prijatelj koji mi je govorio o knjizi o Majci Božjoj? Je li još u Fanu ili je otputovao odande? Kad opet budeš imao vremena pisati, molim Te da mi javiš.
Meni je, hvala Bogu, jako dobro, te slavim čas i trenutak kad su se Isus i Marija udostojali upraviti na me svoje milostive oči te u potpunosti, bez moje zasluge, preuzeti brigu za mene.

Prenesi ocu najljepše pozdrave od našega dobrog oca Lektora i od mene. Moleći njegov sveti blagoslov i ljubeći mu ruke, ostajem sa štovanjem (...)

Sin koji Te ljubi,
brat Gabriel od Žalosne Gospe




Izvor: http://www.latinska-misa.com/




Bilješke

[1] Veliko je dostojanstvo, ali i veliki teret. Postavljeni na visok stupanj, treba da su uzvišeni i na vrhunce krijeposti, inače (!) su predvodnici ne za zaslugu, nego za vlastitu osudu.
[2] Djevice blagoslovljena, oprosti mi... i svećeništvo stoji iznad Tebe.
[3] Roditelji Kristovi.
[4] O časnog li dostojanstva svećenika, u čijim se rukama utjelovljuje Božji Sin kao u Djevičinoj utrobi!
[5] Zemaljski Bog.
[6] Nakon Boga, zemaljski Bog.
[7] Potrebno je da, umrijevši svim strastima, živi božanskim životom.
[8] Ja vas odabrah i odvojih od drugih naroda, da budete moji. (Lev 20, 24)
[9] Krist nas je pozvao ne da činimo što je za našu korist, nego što je na Božju slavu.
[10] Pred očima imaju jedino plaću.
[11] Raskalašenost se hrani proždrljivošću trbuha.
[12] Neka se svećenička čednost ne kloni samo nečistih čina, nego i od bacanja pogleda!
[13] Jedva da koji od tih ima istinsko pokajanje, te zbog toga bivaju gotovo svi osuđeni.
[14] Propade moj narod jer nema znanja. (Hoš 4, 6)
[15] Jer si ti odbacio znanje, ja ću odbaciti tebe, da mi ne budeš svećenik. (Hoš 4, 6)
[16] Duša za dušu.
[17] Ako svećenik zbog neznanja ili nemara ne izlaže narodu put spasenja, bit će pred Bogom krivac za duše koje su pod njim propale!
[18] Tko one svete riječi izgovara nečistih usta, pljuje Spasitelju u lice; i kad stavlja presveto Tijelo u nečista usta, kao da ga baca u blato.
[19] Veći je grijeh nego da baci Kristovo Tijelo u otpad.
[20] Sa svetim stvarima treba se sveto postupati.
[21] Proklet koji obavlja službu Božju nemarno. (Jr 48, 10)
[22] Spasio si nečiju dušu? I svoju si dakle predodredio.
[23] Tko odvrati grješnika od njegova krivog puta, spasit će mu dušu od smrti i pokrit će mnoštvo grijeha. (Jak 5, 20)
[24] Sladak je san radnika. (Prop 5, 11)
[25] Toliko si kruna umnaža koliko duša za Boga pribavlja.
[26] Od svih će đavola dublje utonuti u pakao.