četvrtak, 20. ožujka 2014.

O lažnom ekumenizmu - kardinal Siri (III.)

 

,,Razlika između katolika i nekatolika, ukoliko žele biti braćom, jest u vjeri. Treba imati hrabrosti to reći i, uvijek to reći. Služiti se skliskim taktikama koliko i ljubaznima, nijansirati sve obrube u nesigurnom sutonu koji dokida sva neugodna stajališta, nije bavljenje ekumenizmom. A jest kada, vršenjem svake kreposti, sa svim osobnim žrtvama, sa svom čvrstom strpljivošću, s najnježnijom ljubavi, donosi jasne pojmove. Zar bi možda bio povratak punom jedinstvu među vjernicima prevaljen put popločen dvosmislenostima i poluistinama? Sada je jasno da se mora prijeći ovaj most - rimski primat - i ako ga se ne prijeđe svjesno, ne postiže se jedina i istinska svrha ekumenizma. I ocrtava se stvarna pogibelj u toj oduševljavajućoj stvari. Evo tko predstavlja pogibelj da od ekumenizma učini gomilu krnjih učenja. Ima pisaca koji, zlorabeći ime teologa i dostojanstvo istraživanja, ljušte jednu po jednu istine katoličke vjere, i cijepaju Učiteljstvo ignorirajući ga. Navode druge na sumnju da oni uopće znaju da je Božja istina jedna i savršena i zanijekana u jednoj točci - takva joj je nutarnja logika i suglasje - valja sve zanijekati. Ne razumiju da je Bog sve povjerio jednom Učiteljstvu koje je toliko sigurno i božanski zajamčeno da se može tvrditi «quod Ecclesia semel docuit, semper docuit».

Možda su također zaboravili da vidljivost Crkve i njezina ljudska stvarnost nju uopće ne kompromitiraju, pokazujući Božju ruku u onome što, povjereno ljudskim rukama, danas ne bi postojalo i bilo bi odvajkada mrtvo. Naša nas braća čekaju, ali nas očekuju na svjetlosti dana, a ne među nesigurnim sjenama noćnim!


(kardinal Giuseppe Siri, iz časopisa «Renovatio», XII (1977.), svezak 1, str. 3-6)