utorak, 20. siječnja 2015.

Usuđujemo li se nadati...? - Svjedočanstvo svetog Pavla


Hans Urs von Balthasar (1905 – 1988), prikazan na slici u svom postkoncilskom isusovačkom habitu, bio je švicarski neomodernistički teolog i predstavnik nouvelle theologie, koji je bio primoran zbog svojih stajališta napustiti Družbu Isusovu, te je čak bio pod istragom Svete Stolice tijekom pontifikata pape Pija XII. Nažalost, neokonzervativci (možda zahvaljujući njegovom lijepom načinu pisanja i prividnoj pobožnosti), često misle da je on bio konzervativac, te da je njegova misao vjerna pologu Objave.

Jedna od njegovih najkontroverznijih teza je iz područja eshatologije. Objavio je čuvenu knjigu „Usuđujemo li se nadati 'da će svi ljudi biti spašeni': uz kratki diskurs o paklu“, gdje tvrdi da nas ništa u pologu vjere ne obvezuje vjerovati da je itko u paklu (tj. da je pakao prazan), te posljedično, da se smijemo nadati spasenju svih ljudi (univerzalizam).

No, izvori Objave jasno kazuju protivno. Svjedočanstvo svetog Pavla dostaje da se ovo pitanje zaključi (da bi se došlo do potpunog tretmana loci theologici kod ove točke, uključujući svjedočanstvo drugih dijelova svetog Pisma, naučitelja Crkve, itd, preporučam pročitati Garrigou-Lagrange, OP, Predodređenje):

„A očita su djela tijela: To su bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tomu slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, Kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ (Gal 5,19 – 21)
„Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj idolopoklonik, nema baštine u Kraljevstvu Kristovu i Božjemu.“ (Ef 5,5)
„Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.“ (1 Kor 6, 9-10)
„Da, Kristov smo miomiris Bogu, i među onima koji se spasavaju, i među onima koji propadaju.“ (2 Kor 2,15)
„Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju, u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost slave Krista koji je slika Božja.“ (2 Kor 4,3)

Iz ovog možemo zaključiti da nisu sve duše spašene, i da je to božanski objavljeno (de fide). Stoga, jasno je da je von Balthazarova teza pogrešna i protivna vjeri. Strogo govoreći, ona je heretična, ili barem blizu hereze (proxima haeresi), dok Crkva ne donese dogmu da ima duša koje su u paklu. Nažalost, u međuvremenu, neokonzervativci i dalje misle da je von Balthasar bio konzervativac vjeran pologu Objave.