Christus Rex

Propovijed mons. Marcela Lefebvrea 22. kolovoza 1987. u Fatimi


U ime Oca i Sina i Duha svetoga. Amen.
Draga subraćo,
dragi prijatelji,
ljubljena braćo!

Zahvalimo Bogu i Presvetoj Djevici Mariji da se danas možemo ovdje okupiti. Nekoliko trenutaka, nekoliko dana smijemo živjeti svoju vjeru. Presveta Djevica Marija došla je u ovu zemlju Portugal, u Fatimu. Htjela se ukazati djeci pastirima da im preda poruku za svijet. To se dogodilo poradi toga jer je htjela da se naše duše uzdignu k nebu. Draga moja braćo, veoma je velika milost što možemo doći na ovo mjesto. Na ovome su mjestu nekoć bila djeca pastiri. Osim toga, ovdje su bili i ljudi koji su svakog trinaestoga u mjesecu godine 1917., do listopada mjeseca, k njima dolazili. 13. listopada 1917. na ovome se mjestu dogodilo izvanredno čudo. Kažu da se ovo čudo moglo vidjeti do udaljenosti od četrdeset kilometara od Fatime. Da smo tog 13. listopada bili ovdje, bili bismo također vidjeli izvanredno čudo Sunca koje se okreće i koje stvara snopove svjetlosti u svim bojama. Cijeli je kraj bio uronjen u ove prekrasne boje, tri puta, sveukupno deset minuta. Na koncu Sunce kao da je palo s neba i približilo se nazočnim vjernicima kako bi potvrdilo istinitost ukazanja Presvete Djevice Marije pred Fatimskom djecom.

Zašto nam je dano ovo ukazanje Presvete Djevice Marije? Ona je htjela da se spase naše duše. Htjela je da naše duše jednoga dana dođu k njoj u nebo. U nekoliko izvanrednih slika objavila je fatimskoj djeci pastirima cijelu stvarnost naše vjere. Djeca su njome bila oduševljena u najdubljem divljenju. Kao u ekstazi bili su zadivljeni i zaneseni. Nisu znali kako trebaju opisati ljepotu Presvete Djevice Marije. Pokušalo se pokazati im usporedbe. Nijedna usporedba ne može izreći ljepotu Presvete Djevice Marije onako kako su je djeca vidjela. Presveta se Djevica njima nije sama objavila. Željela je objaviti još nešto s neba: svetoga Josipa. On je nosio našega Gospodina na ruci i blagoslivljao je svijet. Presveta Djevica Marija prikazala se osim toga kao Gospa od brda Karmela i Gospa od Sedam Žalosti. Uglavnom se pokazivala kao Gospa od Krunice. Željela je djeci prenijeti nužnost molitve krunice i nužnost patnje s našim Gospodinom Isusom Kristom i našom dragom Gospom od Sedam Žalosti.

Htjela je izreći svoje vlastite osjećaje kako bi djeca mogla priopćiti ove osjećaje svima koji dobivaju prigodu čuti poruku djece. Osim toga, pokazala im je svetog Mihovila Arkanđela.

Naša je Gospa govorila i o dušama u čistilištu. Sestra Lucija je pitala o ovim dušama kako bi saznala: „Gdje je moja prijateljica koja je umrla? Je li ona u nebu? Je li u čistilištu?“ Saznala je od Presvete Djevice Marije: „Ova duša još nije u nebu. U čistilištu je.“ Presveta Djevica Marija im je osim toga željela pokazali stvarnost pakla. Pokazala je zgroženoj djeci što je pakao. Time je željela potaknuti djecu da čine pokoru i da se mole za spasenje duša. Time je htjela pokazati da je njezino Bezgrješno Srce posvema posvećeno proslavi njezina božanskog Sina i spasu duša. Spašavati duše! Pomoći da duše dođu u nebo! Po milosti Presvete Djevice Marije djeca su na određen način vidjela naš cijeli katekizam u slikama.

Pokušajmo se prenijeti u taj svijet. Upravo u današnjem vremenu moramo to pokušati. Što se zbilo 1917. i danas je još istinito. Možda danas ovaj događaj ima još veću istinu nego u ono vrijeme. Današnja je situacija u svijetu još gora nego godine 1917. Vjera nestaje. Bezbožnost svagdje uzima maha. Presveta je Djevica to već onda nagovijestila. Kako je uznesena u nebo, tako je željela doći na zemlju. Rekla je djeci: „Treba moliti i činiti pokoru kako bi se zaustavile nesretne posljedice ovog gnjusnog krivovjerja komunizma. Ovaj će komunizam zavladati svijetom ako se ne bude činila pokora, ako se ne bude molilo i ispunilo moju volju.“

I njezina je dakle volja da se objavi tajna koju je Presveta Djevica Marija predala Luciji. Nažalost, moramo ustvrditi da se nije pridržavalo njezine volje i da ova tajna nije objavljena. Stoga se komunizam svagdje širi.

Sada je na nama, moja draga braćo. Kako bismo mogli dijeliti uvjerenje djece, moramo se unijeti u ovu atmosferu i u nutrini se pripraviti da se približimo Marijinu Srcu. Naše srce izgara od želje koju je Presveta Djevica Marija nosila u svom srcu i još danas nosi. Njezina je želja da njezin božanski Sin vlada. Ne želi ništa drugo nego da vidi kako njezin božanski Sin vlada svijetom, dušama, obiteljima i društvom. Njezina je želja da On vlada cijelim svijetom, kao što vlada na nebu! Ona je došla na zemlju da nas usrdno zamoli i da ovdje na zemlji objavi: „Isus mora vladati vama!“ Ona to želi. Ona za tim čezne. Za to nam daje sredstva. Prvo je sredstvo molitva.

Treba moliti. Ona je to uvijek iznova govorila Luciji jer ju je Lucija uvijek ponovno pitala: „Senhora, što želite od mene? Što hoćete da činim?“ Isto je pitanje postavio sveti Pavao na putu u Damask našemu Gospodinu: „Domine, quid me vis facere? – Gospodine, što hoćeš da činim?“ (Dj 9,6) „O Marijo, što hoćeš da mi činimo?“ Marija je odgovorila: „Morate moliti! Uzmite svoju krunicu, molite svaki dan svoju krunicu kako biste se posvećivali, spasili duše i spašavali duše grješnikā.“ Kod svakog ukazanja ponovila je ove riječi.

Osim toga, ohrabrila je djecu da primaju svetu Pričest. Dopustila je čak da anđeo podijeli djeci presvetu Euharistiju, Presveta Djevica Marija ne želi ništa drugo nego dati nam svoga Sina. Ona nam želi dati Isusa u naše srce.

Tajna? U svojoj ljubavi Presveta se Djevica Marija spustila k nama jadnim grješnicima. Htjela nas je opomenuti. Htjela nam je nagovijestiti buduće događaje da nas zaštiti. Htjela je da mi sačuvamo našu vjeru i milost u našim dušama. Stoga je došla. Stoga je objavila ovu tajnu i zahtijevala. Htjela je da se ova tajna objavi. Mi to nažalost ne možemo prešućivati. Nažalost, nije se odgovorilo volji Presvete Djevice Marije. Presveta Djevica Marija je tražila od Lucije da Treću tajnu počevši od 1960. objavi papa. Ona to nije zahtijevala bez razloga.

Od godine 1960. veoma su ozbiljni događaji trebali obilježiti povijest Crkve. Ona je željela opomenuti nas i crkvene vlasti kako bi se izbjeglo ovu nesreću i kako se ne bi izgubila vjera i duše. Mi smo opomenuti. Skrenuta nam je pozornost na to. Znamo da su nakon 1960. kobna događanja obilježila povijest Crkve, osobito s obzirom na odgovorne osobe u Crkvi. Vjerojatno odgovorni u svetoj Crkvi poradi toga nisu htjeli objaviti ovu tajnu. Mislili su da ova objava nije pogodna. Velika tajna, moja draga braćo! Velika tajna!

Presveta Djevica Marija hoće da imamo istinska nebeska nagnuća u našim dušama. Ona hoće naše nagnuće ljubavi prema dragom Bogu, naše nagnuće prema molitvi, naše nagnuće sjediniti se s našim Gospodinom u presvetoj Euharistiji i žrtvovati se za grijehe ovoga svijeta. Molimo danas Presvetu Djevicu za to da nam u tome pomogne! Uvjeren sam, draga moja braćo, ovo je jedan od vaših glavnih razloga da ste ovdje. Doputovali ste iz svih zemalja svijeta, iz Sjeverne i Južne Amerike, iz Australije, iz Južne Afrike i iz cijele Europe. Došli ste ovamo da se molite presvetoj Gospi Fatimskoj.

U svojem srcu imate dojmove ove malene djece pastira. Ova su djeca razumjela Presvetu Djevicu Mariju i odgovorila njezinim riječima. Molimo Presvetu Djevicu Mariju da nam pritekne u pomoć! Molimo je da nam razriješi ovu veliku tajnu Rima i današnje situacije papinstva.

Često nam se govori: „Ne kidajte i ne dijelite Crkvu. Ne izazivajte raskol!“ Recite mi, draga moja braćo, gdje je jedinstvo Crkve? Što čini jedinstvo Crkve? Provjerite u svim teološkim knjigama, u svim papinskim spisima, u svim knjigama duhovnih učitelja i teologa. Jedinstvo Crkve čini jedinstvo vjere! Ako se netko odvoji od Crkve, nema više katoličku vjeru. To je sve. Otkada je naš Gospodin utemeljio svoju Crkvu, svatko tko u Crkvi ima neku vlast, mora je čuvati za vjeru. Navlastito biskupi i papa stoje u službi ovoga jedinstva i ove vjere. Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje! Ne neko drugo Evanđelje ili bilo koje Evanđelje. Idite i propovijedajte Evanđelje! Vi stojite u službi ove radosne vijesti koju sam vam predao. Ovu se vijest ne smije mijenjati.

Želimo cijelu vjeru sveto sačuvati. Ni za što na svijetu ne želimo ukloniti Iota unum, a još manje cijeli dio naše vjere. Mi želimo sačuvati neokrnjenu našu vjeru, posvema neokrnjenu! Budući da želimo sačuvati ovo jedinstvo vjere, ljudi koji gube vjeru, progone nas. To je današnja istinska situacija u kojoj se nalazimo. Tajanstvena situacija. Vjerojatno se sada nalazimo u situaciji koju je naša Gospa Fatimska nagovijestila u svojoj trećoj tajni.

One koji žele ostati katolicima progone ljudi koji imaju vlast u Crkvi, ali se udaljuju od vjere. Budući da se udaljuju od vjere, i nas bi željeli povući. Mi smo im neposlušni jer ne želimo izgubiti vjeru. Poradi toga nas progone. Naš Gospodin je to nagovijestio. Bit će loših pastira. Ove loše pastire ne smijemo slijediti. Moramo slijediti dobre pastire.

Ovu tajnu danas doživljavamo. Molimo Presvetu Djevicu Mariju da razriješi ovu tajnu! Mučeništvo je za nas, za vas i za sve živjeti u ovome vremenu. To je zbiljsko duhovno mučeništvo! Možda je ovo mučeništvo gore nego mučeništvo krvlju. Danas se mora ustvrditi da ljudi koji bi trebali propovijedati katoličku vjeru i štititi je poradi jedinstva vjere, napuštaju ovu katoličku vjeru. Žele biti dobri sa svijetom, s modernim načelima i načelima ovoga društva koje dopušta da ga više vodi sotona nego dragi Bog. Moja draga braćo, donesimo ovdje kod Presvete Djevice Marije odluku da ćemo čuvati vjeru. Molimo je za milost da ostanemo katolicima do konca naših dana.

Molimo za milost ustrajnosti da možemo do kraja sačuvati katoličku vjeru! Zašto su svi mučenici prolili svoju krv? Da bi sačuvali vjeru! Ako svi ne moramo biti mučenici po prolijevanju krvi, ipak moramo biti mučenici u svojoj duši, u svojemu srcu i u svojemu duhu. Na bilo koji način bit ćemo mučenicima. Želimo biti nasljednicima onih koji su prolili svoju krv kako se ne bi odrekli vjere. Obećajmo ovo Presvetoj Djevici Mariji. Naša nakana mora biti da to shvate svi koji su oko nas da ne bi izgubili vjeru. Ako izgube vjeru, izgubit će svoje vječno spasenje. Vidite, draga moja braćo, koje odluke danas moramo donijeti. Moramo se moliti. Moramo se žrtvovati, prinijeti žrtvu vlastitog života. Moramo prinijeti svoj život za otkupljenje svijeta, za spas duša, za spas svoje duše, za duševno spasenje naših obitelji i za svakog člana naših obitelji. Molimo se i za obnovu svete Crkve Katoličke. Molimo se da Crkva iznova dobije svoj sjaj i da opet postigne jedinstvo u vjeri. Molimo se da Crkva ponovno vidi tisuće redovničkih zvanja i da se, kao nekoć, novicijati i sjemeništa opet napune, radi održanja katoličke vjere, radi života po katoličkoj vjeri i radi širenja katoličke vjere. Potrudimo se kod ovih mladih svećenika i bogoslova. Kako se predaje Crkvi vjeru, svetu misnu Žrtvu, istinsku presvetu Euharistiju cijelim srcem, tijelom i dušom, dolaze zvanja. Mi imamo zvanja jer imamo istinu.

Molimo Presvetu Djevicu Mariju da blagoslovi našu bogosloviju i naše mlade svećenike da budu istinski apostoli. Molimo je da blagoslovi naše redovnice, sestre Bratstva i sve sestre koje se posvećuju Tradiciji: naše karmelićanke, dominikanke, benediktinke i sve redovnice koje žele čuvati i širiti katoličke običaje. Neka nas Presveta Djevica Marija blagoslovi kako bismo unatoč kušnjama mogli nastaviti služiti vladavini njezina božanskog Sina. „Adveniat regnum tuum -  dođi kraljevstvo Tvoje!“ Gospodine Isuse Kriste, neka Tvoje kraljevstvo siđe na ljude, obitelji i na društvo.
Neka se Tvoje kraljevstvo nastavi u vječnosti.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Arhiva bloga

Glasnik: