Christus Rex

To sam vam rekao!


Ako sadašnji Papa nastavi putem koji je započeo, podijelit će Crkvu. Sve će dići u zrak. Onda će ljudi reći da je nemoguće da je ovo Papa, odbacit će ga“. Bilo je to 12. listopada 2013., a izjavio je to, tijekom jednog predavanja [1] u Kansas Citiju (SAD) mons. Bernard Fellay. Medeni mjesec između katoličkog svijeta i argentinskog pape u tom je pak trenutku bio svakidašnja idila; galaktički pean; beskrajni krešendo sveopćeg suglasja.

Sjećate li se kronika dvorskih vatikanista? Govorili su o crkvama koje se iznova pune, o redovima pred ispovjedaonicama, o mnoštvu rastavljenih koji su u novim preljubničkim vezama, koji gotovo „kucaju“ na vrata Svetohraništā da prime svetu Pričest… Riječi Generalnog poglavara FSSPX-a zvučale su stoga napornije nego ikada; osim toga, ovaj „ekskomunicirani“ dušitelj čak se usudio izjaviti da „je situacija u Crkvi zbiljska katastrofa i sadašnji Papa čini tako da je njezino stanje 10000 puta gore“. Na uobičajen način je Tornielli, koji nikada ne propušta priliku stigmatizirati sve što dolazi iz Ecônea i okoline, govorio o: „Frontalnom i vrlo oštrom napadu na papu Franju“ [2].

Na talijanskome se kaže da je vrijeme gospodin čovjek i vraća sve svima. Tijekom ove dvije godine koje su odonda prošle više se ne broje epizode, poduzete inicijative, geste i slike koje su hranile tu prosudbu koja nipošto nije kratkovidna i buntovnička. Možda pak nikada kao posljednjih dana nije bila jaka percepcija da zbilja sve eksplodira. Taj su osjećaj prenosila zbivanja koja su prethodile objavi nove enciklike, manifestaciji u Rimu za obranu tradicionalne obitelji i Papinom posjetu Torinu koji je zaključen prije nekoliko dana. Tko pozorno prati život Crkve već je dobro informiran o nevjerojatnom i 'milosrdnom' izgonu najboljeg talijanskog vatikanista [3] iz Tiskovnog ureda Svete Stolice; o sadržajima, malo je reći „inovativnim“, s obzirom na standarde papinskog učiteljstva koji su se slili u 'Laudato Si'; na koncu, o Franjinom posjetu Torinu s ekumenskim korolarom sačinjenim od neizbježnih zagrljaja, ljubljenja protestantskih biblija i neobičnih traženja oprosta od ponosnih baštinika onih heretika koji su, da šutimo o ostalome, više puta pokušavali ubiti svetog Ivana Bosca.

Moglo bi se prigovoriti: quid novi? Naizgled ništa: suočeni smo s uobičajenim spektaklom koncilskog cirkusa koji se inscenira točno već pedeset godina. Štoviše, budimo iskreni, bio je netko tko je to bolje znao učiniti, primjerice ljubeći Kuran ili inscenirajući svečanu jubilejsku liturgiju u Vatikanskoj bazilici i tražeći oprost od sviju, osim od svemogućeg Boga, za grijehe Crkve. Kad dobro promotrimo, ipak postoji nešto novo. Počinje se zamjećivati muka i nepodnošljivost. Procuri sve češće, ne iz usta više ili manje sistemskih komentatora, nego iz usta običnih vjernika; onih koji su do danas šutjeli, opravdavali, koji su pokušavali vidjeti polupunu čašu i kojima je sada prekipjelo.

Donosim primjerice javni komentar na Facebook stranici jednog mog „prijatelja“ koji je snažno potresen slikama koje je vidio u valdenškom hramu u Torinu: „Plačem zbog onih sestara i one braće koji plaču gotovo svaki dan jer se naša vjera i slavna Povijest Crkve ismijavaju i prostački predaju javnoj poruzi. Sve je to pisano, ali nisam vjerovao da će se dogoditi tako brzo“. Druge suze, radosnice ili suze prouzročene tugom, mogle bi se proliti zbog manifestacije „Obranimo našu djecu“ koja se održala u subotu 20. lipnja u Rimu. Radost zbog brojnih ljudi koji su se pokrenuli zbog sakrosanktnog razloga; beskrajna pak tuga zbog suprotstavljanja događaju, izričitog ili samo prešutnog, prevelikog broja njegovih biskupa [4] (i vrhova crkvenih pokreta) koje se, dakako, nije poslušalo pokazujući pak ne samo dramatičnu podijeljenost između pastira i stada o pitanjima kapitalne važnosti, nego sada i već gotovo posvemašnju podčinjenost crkvene hijerarhije mondijalističkoj agendi.



 
Već neko vrijeme internetom kruži simpatični, ali simbolički značajan 'meme': mons. Lefebvre se ondje pojavljuje na službenoj fotografiji s natpisom: „To sam vam rekao!“ Da, Utemeljitelj Bratstva sv. Pija X., prije više od 40 godina, na početku 'novih Duhova' predvidio je, mudro i znalački, sve ovo; onako kako je to učinio njegov nasljednik na početku 'Franjine Crkve'. Motu in fine velociter [5] maksima je koja se često porabi [6] ovih posljednjih godina. Uistinu vrijedi priupitati se: koliko vremena ostaje još prije eksplozije?



Daniele Casi



[1] http://www.sanpiox.it/public/index.php?option=com_content&view=article&id=1102:conferenza-
di-mons-fellay&catid=34&Itemid=274

[2] http://vaticaninsider.lastampa.it/vaticano/dettaglio-articolo/articolo/lefebvriani-lefebvrians-
lefebvrianos-28629/

[3] http://chiesaepostconcilio.blogspot.it/2015/06/sandro-magister-unaltra-vittima-della.html

[4] http://www.formiche.net/2015/06/11/perche-la-cei-ades/

[5] http://www.corrispondenzaromana.it/2013-2014-motus-in-fine-velocior/

[6]http://www.fidesetforma.com/2014/01/23/motus-fine-velocior/
 

Arhiva bloga

Glasnik: