utorak, 16. kolovoza 2016.

Povremena uzdržljivost i regulacija začeća


a. Uvod

Bračni drugovi mogu u pogledu zakona o bračnim odnosima ne počiniti grijeh, a ipak svoju dužnost u pogledu bračnog staleža, odnosno rađanja djece ne ispuniti.

1 – Obveza koja proizlazi iz bračnog staleža

Usp. Pio XII., Nagovor pri Kongresu Udruženja katoličkih primalja Italije, 29. listopada 1951.

Uzdržavati se uvijek bez teškog razloga od svojih glavnih obveza, bio bi za bračne drugove grijeh protiv vlastitog smisla bračnog života.

2 – Pozitivna obveza

Ne obvezuje semper et prosemper [uvijek i u svim trenucima]: Pio XII. utvrđuje pobliže da bračni drugovi mogu biti ispričani od obveze rađanja potomstva iz vrlo ozbiljnih razloga medicinske, eugeničke, gospodarske ili društvene vrste. To je upravo moguće kroz obazrivost na razdoblja u kojima ne može doći do začeća.

b. Narav povremene uzdržljivosti

Poznato je od prvih desetljeća 20. st. da žena svaki mjesec ima dane u kojima ne može doći do začeća, koji se sada mogu utvrditi sa sigurnošću. Da bi izbjegli porod, supružnici dakle slijede naravi ciklus funkcija rađanja i ograničavaju bračni odnos na razdoblja u kojima ne može doći do začeća.

Kako se ta razdoblja mogu prepoznati? Budući da je poznato da je žena plodna samo na dane prije i nakon ovulacije, nazivaju se 'prirodne' metode regulacije začeća onima, kojima se vrijeme ovulacije može utvrditi s dostatnom sigurnošću. Danas postoje tri metode:

- Ogino-metoda: promatranjem ciklusa (menstruacije) koje prati izbacivanje neoplođene jajne stanice;

- metoda mjerenja bazalne temperatura: temperatura je na dane ovulacije nekoliko desetaka stupnjeva viša;

- Billingsova metoda: promatranje sluzi maternice.

- Vremensko i sasvim prirodno sredstvo za držanje razmaka u slijedu poroda je dojenje (to sredstvo ipak može biti samo onda sigurno, kada je dojenje dovoljno često [6 puta u danu]). Usp. Osservatore Romano, lipanj 1995.; Présent, 17. lipnja 1995.

c. Opravdani razlozi za primjenu prirodnih metoda

- Pio XII., Nagovor primaljama, 29. listopada 1951.

- Pavao VI., Humanae vitae, br. 16: ,,Razlozi koji proizlaze iz tjelesnih ili duševnih situacija supružnika ili iz izvanjskih prilika.

Bračni drugovi moraju primiti svu djecu koju Bog za njih želi. On je taj koji mora određivati broj djece. Ali to ipak ne znači što je više djece moguće.

Drugim riječima: Bog očituje svoju volju kroz sve okolnosti. Ali u području razmnožavanja se Božja volja bračnim drugovima očituje kroz sve okolnosti kućnog života, koje se prepoznaju kroz teškoće medicinske ili gospodarske naravi. Sve dok te okolnosti, koje ispričavaju od novog poroda, traju, smiju bračni drugovi u slijedu rađanja držati razmak, budući da im Bog kroz to pokazuje da novi porod sada nije Njegova volja.

Može li kod primjene tih metoda doći do teškog grijeha? Po sebi je obveza rađanja teška. Ali rijetko će se dogoditi teški grijeh, osim ako bračni drugovi bez opravdanih razloga koriste takve metode duže vrijeme (npr. 5 godina) ili cijeli život.

Uvijek je dopušteno uzeti razmak od 2-3 godine između rađanja; potom izbjeći sljedeći porod je laki grijeh, koji može postati smrtnim grijehom kada se prirodne metode još duže koriste bez opravdanog razloga.

Kada pak roditelji već imaju 5-6 djece, može se promatrati da su ispunili svoju obvezu naspram društva i Crkve [izjava nadbiskupa Lefebvrea pred svojim svećenicima].

Primjena dojenja kao metoda reguliranja začeća ne iziskuje opravdani razlog.

p. Patrice Laroche

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.