srijeda, 2. studenoga 2016.

Opet nova sablazan s obzirom na koju se ne može šutjeti


U nedjelju 30. listopada jači udar potresa uništio je baziliku izgrađenu u Nursiji (Norcia) na rodnoj kući svetoga Benedikta, ostavivši uspravno samo pročelje. Fotografije koje pokazuju ovaj tužni događaj znakovite su i simbolične za kršćansku Europu čiji je sveti Benedikt zaštitnik, a koja niječe svoje korijene. A tako opet i crkvena hijerarhija koja se odriče sadržaja svoje vjere, skrivajući ruševine iza medijskog privida koji ne može prevariti one koji ljube Kristovu Zaručnicu i koji poznaju njezin nauk i povijest.

Posjet pape Franje u Švedskoj kako bi proslavio 500. obljetnicu Lutherove pobune koja je svojim zabludama prouzročila gubitak tisuća duša i izazvala ratove koji su godinama pustošili Europu, tome je jasna potvrda. Kako se može tvrditi da smo „duboko zahvalni za duhovne i teološke darove koje smo primili od Reformacije“, zahvaljujući Bogu za to, kako se dogodilo na ekumenskoj liturgiji u Lundu? Kako se može reći da su „luterani i katolici ranili vidljivo jedinstvo Crkve“ [1], a da se ne izda vlastita vjera?

Zahvaljivati Bogu za širenje krivovjerja u biti je pripisivati zlo samom Bogu, istinski svetogrdnim činom.

S obzirom na ovu novu sablazan, tko zna koju po redu, ne može se šutjeti, a to vrijedi osobito za one koji igraju veliku ulogu u crkvenoj hijerarhiji, jer tko šuti, prihvaća i postaje suučesnikom.

don Pierpaolo Maria Petrucci, poglavar Talijanskog distrikta FSSPX-a



[1] Izjava katolika i luterana: http://it.radiovaticana.va/news/2016/10/31/firmata_a_lund_la_dichiarazione_congiunta_testo_integrale

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.